Dana 28. srpnja Patton je krenuo u obilazak svojih ljudi. Nakon što je sa zadovoljstvom stigao do Coutancesa i tamo našao 4. oklopnu diviziju, krenuo je još dalje prema jugu i naišao na 6. oklopnu diviziju, a koja je sada zapela kod neke manje rječice zajedno sa zapovjednikom divizije general-bojnikom Robertom Growom. Grupa visokih časnika okupljenih oko Growovog zamjenika brigadnog generala Taylora vijećala je nad otvorenom kartom i razmišljala kako dalje, dok je Grow na Pattonovo zaprepaštenje sjedio po strani kao da se sve to njega ništa ne tiče. Treba napomenuti kako je prema aktualnoj američkoj doktrini ovakvo postupanje zapravo bilo ispravno: doktrina„usmjerenosti na zadaću“ govori kako je zapovjednikovo da podređenima kaže što želi postići, a na ovima je poslije da iznađu način kako zapovijedi pretočiti u djelo.

I sam Patton se naravno držao iste doktrine, ali samo dok je imao strpljenja (dakle, vrlo kratko) i dok je vjerovao da njegovi podređeni znaju što rade: a kako u ovome slučaju ni Grow ni Taylor očito nisu bili na čistu što i kako dalje, odlučio se umiješati. Na nesretnog Growa obrušio se poput uragana: „Pitao sam ga što on sada točno radi, a on mi je rekao da ne radi ništa. Onda sam ga pitao je li uopće otišao pogledati kako izgleda rijeka, na što mi je odgovorio da nije. E, na to sam mu rekao da ako uskoro nešto ne napravi i ako ne pokrene svoju diviziju, da se onda slobodno može pozdraviti sa poslom.“ Nakon toga mu je Patton i osobno pokazao kako se rješavaju problemi: spustio se do rijeke (iako su na obližnjem brežuljku Nijemci postavili mitraljesko gnijezdo), pregledao je i otkrio da je most doduše porušen ali da rijeka nije duboka ni pola metra. Okrenuo se prema Growu i zapovijedio mu da pokrene diviziju, što je smjesta i provedeno u djelo. Istini za volju, treba ipak reći kako je ovo bio više-manje izolirani incident: u stvari je 6. divizija napredovala vrlo brzo na svojemu putu uz samu obalu, suočena samo sa slabim njemačkim otporom.

Uvečer 30. srpnja mala grupica vojnika 4. oklopne divizije (koja je također napredovala brzo, gonjena od svog ambicioznog zapovjednika general-bojnika „Tiger Jack“ Wooda) ušla je u Avranches i otkrila da su Nijemci već pobjegli bojeći se da će se naći u okruženju. Već sljedećega dana Wood je protjerao ostatak divizije kroz Avranches i osigurao prilaze gradu, i tako je bez velike pompe izveden konačni proboj, onaj kojega su Saveznici tako željno čekali i neuspješno tražili još od Dana D. Bitka za Normandiju bližila se kraju.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’