Opsada i pad glavnoga grada Bizantskoga Carstva jedna od najzanimljivijih tema uopće što se vojne povijesti tiče. Naravno, ne slučajno, jer je padom ovoga grada nestalo s povijesne pozornice zadnje tisućljetno svjetsko carstvo podrijetlom od drevnoga Rima i njegovoga istočnoga dijela.Također, u opsadi su se prvi puta koristila do tada nepoznata vojna oruđa i oružja te nove vojne metode blokade velikoga grada te njegovog vojničkog iscrpljivanja. Opsada je trajala nepuna dva mjeseca, točnije 53 dana, od 6. travnja do 29. svibnja 1453. godine. Bizant je pred sami nestanak kao država samo službeno postojao. Sastojao se od glavnoga grada Konstantinopola s najbližom okolicom u kome je živio car sa svojom obitelji i Morejskom despotovinom kojom je upravljao kraljev brat, despot Toma Paleolog.
Pored toga, na obalama Crnoga mora još od doba IV. križarskog pohoda i prvoga pada Konstantinopola 1204. godine, postojala je neovisna država koja se zvala Trapezuntsko Carstvo koje je počivalo na bizantskim tradicijama. Glavni neprijatelj Bizanta bio je osmanski sultan Mehmed II. koji je imao i vanjske i unutrašnje razloge za osvajanje velikoga grada na Bosporu. Kroz stoljeća je veliko bogatstvo i sjaj Bizanta, a naročito Konstantinopola, bilo predmet mnogih pohlepnih vladara Istoka. Zbog toga su osmanski sultani nastojali zauzeti bizantsku prijestolnicu jer bi time uklonili dugogodišnji “trn u oku“ čime bi znatno olakšali komunikaciju europskoga i azijskoga dijela osmanske države.
