Vojni režim zapovjednika Franka Bainimarame već šestu godinu čvrsto drži vlast na Fidžiju, otočkoj tihooceanskoj zemlji od oko 800 000 stanovnika. Zapravo, zadnjih tridesetak godina Republika Fidžijskoga Otočja proživljava neprekidnu vojno-političku krizu. Koliko god se Fidži činio globalno nevažnim političkim čimbenikom, valja podsjetiti da su upravo događanja na tom otočju predmet tihih diplomatskih sukoba Australije, Novoga Zelanda, SAD-a i EU s jedne te Rusije i Kine s druge strane. Nakon stoljetne britanske vladavine, otočje Fidži postaje neovisno 1970. i biva suočeno s duboko podijeljenim društvom. Jedno od glavnih nasljeđa kolonijalizma jest veliki broj etničkih Indijaca koji su u prvoj polovici nezavisnoga razdoblja činili najveću pluralnost (49 naspram 46 posto fidžijskih domorodaca).
Do danas Bainimaramina vojna vlada kupuje vrijeme, uzastopno kršeći obećanja o ukidanju izvanrednoga stanja i održavanju slobodnih izbora. Istovremeno, fidžijski turizam i cijelo gospodarstvo bilježe radikalni pad, dok se ulaganje u oružane snage znatno povećava. Kako bi se održao na vlasti, Bainimarama ukida preostale slobodne medije opravdavajući to njihovom tobožnjem poticanju korupcije i rasizma. Također, odlučuje u svoju korist internacionalizirati fidžijsku krizu.
