Nakon što se ruska carica Katarina II. na poluotoku Krimu sastala s habsburškim carom Josipom II. i s njim postigla sporazum o savezu u zajedničkom ratu protiv Osmanskoga Carstva, početkom rujna 1787. započele su u Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini opsežne pripreme za rat: popravljeni su putovi, prestale su različite uskrate i propusti, časnici su dobili poklon u obliku tromjesečne plaće, vojnicima su podijeljene nove puške, krajiške su pukovnije opremljene za rat, a početkom studenoga podvostručene su snage na kordonu (pograničnom obrambenom pojasu). Dvije bojne Ogulinske pukovnije s ukupno 2582 čovjeka i dvije ogulinske divizije za zemaljsku obranu s ukupno 890 ljudi, dodijeljene brigadi grofa Khuna, rasporedile su se na kordonskim položajima prema osmanskoj Bosni, a vojni stožer smjestio se u Rakovici.
Josip je II. 9. veljače 1788. objavio rat sultanu Abdulhamidu I. Na temelju zapovijedi podmaršala De Vinsa, glavnoga zapovjednika hrvatskoga vojnog zbora, ogulinski pukovnik Danijel Peharnik pl. Hotković prešao je 10. veljače 1788. granicu i došao pred osmanski Drežnik s osam pješačkih satnija, serežanima (graničarima) i četirima haubicama, od kojih su dvije bile od tri, jedna od šest i jedna od sedam funti. Jedna je satnija zauzela položaj u blizini sela Ljeskovac na prolazu prema osmanskom uporištu Tržac, a tri odjela oštrih strijelaca (snajperista) zaposjela su tri gaza preko Korane na putovima koji su iz Bosne vodili prema Drežniku: Ivankov Brod, Gavranića Brod i Pašinu Luku. Nekadašnji frankopanski tvrdi grad Drežnik uzdizao se na okomitoj stijeni na lijevoj obali Korane, čije se korito na tom mjestu duboko usijecalo u zemlju. Imao je unutarnju utvrdu (citadelu) s okruglom kulom. Bio je okružen vanjskim bedemima visokim od 20-24 stope, tj. šest do sedam i pol metara. U blizini utvrde, u kojoj je bila smještena osmanska posada, nalazilo se oveće selo Sadilovac.
