Na Hrvatskoj televiziji prikazivao se dokumentarni film “Jugoslavija - država za jedno stoljeće”. U njemu se iskrivljeno ili uopće nije govorilo o činjenicama bitnima za Domovinski rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. A o čemu se radi? Primjerice, redoslijed važnijih ratnih događanja prikazuje se potpuno zbrkano. Jer kada se govori o događajima u srpnju 1991., odmah se prebacuje na listopad i studeni, da bi se vraćalo u kolovoz i rujan 1991., čime autor potpuno zbunjuje gledatelje u praćenju važnijih događaja. Nigdje se ne govori o embargu na nabavu naoružanja u srpnju od strane Europske Unije i rujnu od UN-a koji je Hrvatskoj smanjio 50 posto mogućnosti obrane od velikosrpske agresije. Valjda zato što je recenzent serije i Budimir Lončar, tadašnji savezni sekretar za vanjske poslove SFRJ koji se tada u UN-u zdušno borio za embargo. Nigdje se ne govori o hrvatskim pobjedama u 1991. i načinu zaustavljanja velikosrpske agresije, ali se govori o padu Vukovara i njegovom zanemarivanju ili izdaji od tadašnje službene vlasti, iako se zna da Hrvatska tada nije mogla odvojiti ozbiljnije snage i naoružanje koje bi mu pomogle jer ga nije imala na bojišnici dužoj od tisuću kilometara. O zločinima JNA i srpskih paravojnih formacija govori se samo za Vukovar, a zna se da su oni bili organizirani na cijelom teritoriju Hrvatske. Ne navodi se broj ubijenih i protjeranih Hrvata i nesrba iz UNPA zona koje su nadzirale snage UN-a. O “Oluji” se govori, ali s naglaskom na događaje poslije nje, vezano za uništavanje objekata i brojeva poginulih ili nestalih osoba srpske nacionalnosti, bez obzira na to kako su izgubili život.
Od samoga početka u seriji se govori o podjeli BiH između Hrvatske i Srbije bez ikakvih dokaza, s naglaskom na priče Alije Izetbegovića koji prikriva svoju naivnost da JNA neće dopustiti rat u BiH, što rezultira gubljenjem velikoga teritorija muslimansko-bošnjačke većine i velikim ljudskim gubitcima. Jer nisu bili spremni za obranu od velikosrpske agresije iako su na primjeru Hrvatske 1991. mogli vidjeti što ih čeka. Tu je krivo navođenje datuma stvaranja HVO-a koji će tek nastajati gotovo dva mjeseca poslije, a da se ne govori o lažnim tvrdnjama o naoružanosti HVO-a, koji će do kraja rata imati probleme s potrebnim težim oklopnim i topničkim naoružanjem. O borbama u Bosanskoj posavini nemaju pojma o snazi srpskih snaga u deblokadi koridora u odnosu na hrvatsko-muslimanske snage koje su čak još dulje izdržale u blokadi koridora nego što im je to njihova borbena snaga omogućavala. To i sami Srbi priznaju u knjizi “Koridor 92”, što također govori da su nebulozne tvrdnje o dogovorenoj predaji Bosanske posavine. Kada se govori o hrvatsko-bošnjačkim povremenim sukobima ne govori se zašto nastaju i gdje, a međusobni sukob između Bošnjaka u zapadnoj Bosni uopće se ne spominje iako je više Bošnjaka poginulo u međusobnoj borbi nego s vojskom bosanskih Srba.
Ne spominje se i prva zajednička pobjeda HVO-a i Armije BiH na Kupresu početkom studenoga 1994. čime počinje poraz VRS-a. Niti da je HV oslobodio najveći dio BiH od velikosrpske okupacije vezujući na sebe 1. i 2. korpus VRS-a, što je omogućilo ostalim snagama Armije BiH da konačno deblokiraju Sarajevo. I još ima toga...

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest