Magazin “Vojna povijest” ima sve više čitatelja, sve je veći interes za njega, sve se više ljudi javlja, komentira, hvali, piše kritike, primjedbe, prijedloge... Svima puno hvala! Ovakvog časopisa na hrvatskom govornom području nije bilo, a bome ni šire, vojna povijest desetljećima se nije smjela izučavati, jer je ona u Jugoslaviji bila pod patronatom JNA, pa je VP zapravo pionirski pothvat u današnjoj Hrvatskoj oko kojega se stvorila jezgra vojnih povjesničara koja se širi, a tako se širi i krug čitatelja. Zašto treba proučavati vojnu povijest, o tome malo dalje u ovom broju piše kolega Amir Obhođaš. Kako magazin radi mala ekipa, i kako je sve ovo još uhodavanje, iako smo među čitateljima već godinu i pol dana, dogode nam se i greške, propusti, na kojima svi mi učimo. I za njih se u ime svih ispričavam. Iako na desnoj strani postoji rubrika za pisma čitatelja, ona su toliko zaredala u posljednje vrijeme da ih je nemoguće sve odmah objaviti. I da ne bi objavljivali samo pohvale, nego i kritike, i primjedbe, u ovom broju koristim i ovu rubriku kako bi pisma čitatelja došla do izražaja. Tako jedan novi čitatelj piše: “Tijekom godišnjeg odmora na istarskoj obali kupio sam vaš časopis Vojna povijest br. 17, za kojeg dosada nisam ni znao da postoji. Moram reći, da sam se ugodno iznenadio šarolikim i interesantnim prilozima. Ipak, zapazio sam nekoliko propusta za koje bi bilo bolje, da se u narednim brojevima ne pojavljuju jer bi mogli sniziti kvalitet i kredibilnost ovog inače kvalitetnog časopisa:
- U prilogu “Ratnici kroz povijest” gladijatore se ne može tek tako zaobići s jednom ilustracijom i nešto osnovnog teksta, jer zaslužuju mnogo više. Puno objektivnije bi bilo, da ste namjensko predstavili samo jedan tip gladijatora kao što je prikazani Hopolomachus,
- U prilogu “Drugi svjetski rat: svjedočanstva” treba točno naglasiti, da za muku koju je preživjela gđa. Jolana Strapač nije kriva “nova njemačka vlast” ako se zna, da je Osijek kao i danas grad u Hrvatskoj (od 1941.-45. u tadašnjoj NDH), nego tadašnja nova hrvatska vlast. Ovo vam pišem dobronamjerno, u nadi, da ćete biti još bolji.”
Drugi čitatelj pak piše ovo: “Tekst o Frankopanima je nešto posebno i kao svjedok iz prve ruke moram Vam reći da su na žalost jako pridonijeli sukobu HVO-a i Armije BiH u središnjoj Bosni. Neke stvari su se dešavale i pred mojim očima (situacija u kojoj dva pijana pripadnika Frankopana s dva tromblona dižu u zrak poslovni prostor ‘’Samanta’’ u centru Novog Travnika). Vidio sam još mnogo toga i nemojte molim vas biti subjektivni. Moj otac je u ratu bio zapovjednik II. satnije u brigadi „Stjepan Tomašević’’ iz Novog Travnika, dobitnik je Zvonimirovog trolista, ratovao je kasnije u sastavu III. Gardijske brigade ‘’Jastrebovi’’ na Kupresu, Grahovu, Drvaru, Jajcu i Mrkonjić Gradu. Doživjeli smo mnogo toga i mnogi su nam protjerani ili stradali. Iz svih tih razloga želio bih da se bude objektivno o svemu što se piše.”
I još ima pisama, koja su dokaz koliko se VP detaljno iščitava i analizira. Svima ponovno hvala!

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’