Prostor Vrgorca, smješten na padinama biokovskog masiva, bio je za vrijeme Drugoga svjetskog rata mjesto nekoliko stravičnih zločina, ali i partizanskog ustanka u prvoj polovini 1942. godine. Prva važnija oružana akcija partizana s biokovskog područja dogodila se 24. siječnja 1942. kada je u mjestu Gradac izvedena diverzija na jednu oružničku postaju.
Dva dana poslije te akcije, 26. siječnja 1942., od partizanskih skupina na Biokovu formirana su tri partizanska voda: Makarski vod na čelu s Nikom Glavinom, Gradački vod sa zapovjednikom Vitkom Viskićem i Baćinskoneretvanski vod na čelu s Nedjeljkom Boškovićem. Iz tih vodova nastat će, već 13. ožujka 1942., prva biokovska četa koja će 6. lipnja 1942. prerasti u bataljun „Josip Jurčević“, a na koncu taj će bataljun biti jezgra 11. dalmatinske brigade za koju se smatra da je počinila teške zločine u zapadnoj Hercegovini, Dalmaciji te na Križnom putu. Gradić Vrgorac bit će prvi grad u Dalmaciji koji su zauzele partizanske jedinice. Bataljun „Josip Jurčević“, ustrojen 6. lipnja 1942., već 15. lipnja 1942. napada Vrgorac.
Grad je napadnut iz nekoliko pravaca s otprilike 350 ljudi, što su gotovo svi borci koje je bataljun tada imao. Napad je izveden u rano jutro, a kako talijanskih vojnika nije bilo u gradu, malobrojna oružnička posada svladana je bez većih problema. Mnogi smatraju da je loše branjeni Vrgorac bio idealan za demonstraciju moći novoutemeljenog bataljuna, ali je poslužio i za prijeko potrebnu opskrbu rastućim partizanskim postrojbama u Biokovu.
