Raspad SFR Jugoslavije 1991./92. doveo je do potpunog prekida znanstvene komunikacije srpskih i hrvatskih povjesničara i znanstvenih institucija. Od 1998. godine na inicijativu jedne njemačke fondacije došlo je do višegodišnje serije znanstvenih skupova, nazvane “Dijalog povjesničara-istoričara” s ukupno deset tomova radova iz srpsko-hrvatskih ili hrvatsko-srpskih odnosa. Ovaj “Dijalog” doveo je do obnavljanja znanstvene komunikacije dviju sredina.
Ne bi se moglo reći da su stavovi o pojedinim spornim pitanjima bili identični, kao ni da je postignuta znanstvena suglasnost o spornim pitanjima dvaju naroda, ali je “Dijalog” doveo do međusobna upoznavanja i svijesti o tome što se istražuje i objavljuje na drugoj strani. Na ovaj način, obje historiografije počele su u svoja djela uvrštavati i radove s „druge“ strane. Ovo je bio novi korak naprijed, jer su se u proteklim godinama pojavila znanstvena djela i u Srbiji i Hrvatskoj koja su u svojim popisima biografija sadržavala komplementarna djela kolega iz susjedne države.
Sljedeći korak predstavljalo je istraživanje u arhivima, što je danas aktualna faza. Ovdje su kolege iz Srbije u lošijem položaju zbog manjka financija, ali i manjka državnog interesa za financiranje istraživanja u Hrvatskoj. S druge strane, kolege iz Hrvatske bile su u težem položaju, jer je većina značajnih fondova iz epohe zajedničke države u Beogradu; prije svega u Arhivu Jugoslavije, potom u arhivima Ministarstva spoljnih poslova i Vojnom arhivu. Istraživanje u njima zahtijeva putne troškove i troškove boravka, zatim ostala naprezanja u situaciji kada se istražuje s ograničenim vremenom boravka.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest