Svećenik don Pavao Crnjac bio je profesor filozofije i sociologije na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji i Ženskoj općoj gimnaziji u Zagrebu. Uz to, pastoralno još vodi crkvu Corpus Domini na zagrebačkoj Trešnjevci. Duži niz godina bavio se istraživanjem srednjovjekovne povijesti ramskog kraja iz kojega je rodom, ali i razdoblja Drugoga svjetskog rata. Na to su ga potaknuli obiteljski razlozi. Naime, njegov je otac Stipan poginuo u Drugome svjetskom ratu, a dugo vremena Pavo nije znao ni gdje ni kako. Njegov ujak Ivo Papak sa šest je godina otišao s djecom iz Rame na prehranu u Zagreb, nije se vratio, nestao je. Kako se Pavo počeo zanimati za sudbinu ove dvojice ljudi, postupno su se počele povezivati i sudbine mnogih drugih ljudi iz tog vremena, koje su bile tragične, možda još tragičnije! Kada je krenuo u osnovnu školu i potom u realnu gimnaziju, prolazio je pokraj gomila i stećaka o kojima je od starijih čuo mnoge legende, a pitao se: odakle potječu te legende i što iza njih stoji?! Njegovo obrazovanje iz teologije, filozofije i sociologije dalo mu je dobro polazište za takvo povijesno istraživanje. Službena povijest, ili recimo akademska povijest, mnoge te događaje i ljudske sudbine zaobilazi, nema vremena za njih, ali ipak one su dio nas i našeg života. Stoga se don Pavo često u svom istraživanju koristio usmenom pripoviješću od očevidaca i ljudi koji su preživjeli neki težak, nemio, uzbudljiv ili značajan povijesni događaj. To je ona prava povijest, stvarna, kroz ljude i preko ljudi. Jedino tako može se steći uvid u ljudske sudbine, njihove strahove, strepnje, ali i nade. To je način gradnje i upotpunjenja slike jednog događaja, jedne zbiljnosti, ali i kraja u kojem je čovjek ponikao ili se životnim putem zatekao.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest