Početkom lipnja 1942. jaka skupina partizanskih postrojbi pod nazivom „Grupa proleterskih brigada“ uz koje se nalazio i partizanski „Vrhovni štab narodnooslobodilačke partizanske dobrovoljačke vojske Jugoslavije“ (Vrhovni stožer partizanskih snaga na čelu s Josipom Brozom – Titom, koji od 20. studenoga 1942. mijenja ime u „Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije“) prodire na područje zapadne Bosne, a sam prodor usklađen je s djelovanjem partizanskih postrojbi na području Banovine, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije te Bosanske krajine. Zapovjednik njemačke 714. pješačke (posadne) divizije, general-poručnik Friedrich Stahl pokušao je sa svojim borbeno ograničenim snagama (714. njemačka pješačka divizija bila je divizija XV. vala mobilizacije, popunjena starijim godištima pričuvnika i prije svega predviđena za provođenje posadnih, odnosno okupacijskih zadataka, a sama divizija naoružana je zaplijenjenim naoružanjem) izvršiti nekoliko protuudara na partizanske snage uz sudjelovanje postrojbi Domobranstva i Ustaške vojnice NDH. Navedeni pokušaji sprečavanja daljnjeg širenja područja pod nadzorom partizanskih snaga počeli su krajem kolovoza i neprekidno su trajali sve do kraja listopada 1942. godine. Njemačke i postrojbe NDH pokušale su partizanskim postrojbama nametnuti „frontalnu borbu“ što su partizanske snage manevrima svojih postrojbi izbjegavale te uzvraćale napadima u pozadini ili na bokove njemačkih i postrojbi NDH. „Krunu“ prodora partizanskih snaga na područje Bosanske krajine predstavlja zauzimanje Bihaća 4. studenoga 1942. što je izazvalo konsternaciju u vrhu NDH, a sam poglavnik dr. Ante Pavelić naredio je istragu protiv ustaškog pukovnika Stjepana Tomičića, vojnog zapovjednika Bihaća.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”