U prvim danima nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske i tijekom uspostave no­ve državne uprave, teško je bilo razlučiti vojni od političkog dijela Ustaškog pokreta. Od kraja travnja do kraja lipnja 1941. donesene su „Odredba o ustrojstvu Ustaške vojske“, „Odredba o Ustaškoj voj­nici“ te „Odredba o sastavu i djelovanju Ustaškog pokreta“, kojima je uloga Ustaške vojnice jasnije određena. Djelatnost pokreta podijeljena je na tri grane, i to: političko-organizacijsku, Ustašku vojnicu i Ustašku nadzornu službu. Ovim odredbama glavni zadatak Ustaške vojnice bilo je očuvanje postignuća ustaške borbe i obrana NDH i zapravo je ustrojena kao politička vojska namijenjena obrani sustava od unutarnjeg neprijatelja, za razliku od Hrvatskog domobranstva koje je predstavljalo redovitu vojsku s uobičajenim namjenama koje obnašaju oružane snage.
Ovakva podjela imala je ozbiljne posljedice na razvoj oružanih snaga NDH, jer je od samog početka uzrokovala nesporazume između Ustaške vojnice i Hrvatskog domobranstva. Prijepori oko zapovjedne odgovornosti i međusobnih nadležnosti bili su stalni, što je usložnjavalo zapovijedanje i izvođenje operacija te umanjivalo njihovu učinkovitost u izvođenju borbenih djelovanja. Osim toga, postojanje dviju oružanih formacija dodatno je iscrpljivalo ionako ograničena sredstva NDH. Objedinjavanje ovih dviju formacija u jedinstvene Hrvatske oružane snage (HOS) uslijedilo je tek koncem 1944. godine, ali je ova odluka došla u trenutku kada nikakvi organizacijski pomaci više nisu mogli utjecati na odnos između zaraćenih strana i kada je okončanje rata u korist savezničkih sila bilo samo pitanje vremena.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest