Tijekom prošle, 2013. godine u izdanju nakladničke kuće „Despot Infinitus“ tiskane su po prvi puta u Hrvatskoj (kako su neki primijetili – napokon!) knjige pod nazivom „Ustaška vojnica 1 i 2“, što je u javnosti izazvalo pozornost kako s pozitivnim, tako i s negativnim prizvukom. Odnos prema navedenim knjigama predstavlja suvremenu hrvatsku društvenu paradigmu. Naime, kritičari izdavanja knjiga koje govore o poraženoj strani u Drugome svjetskom ratu polaze sa stajališta da većina onoga što se danas piše o navedenoj temi u sebi nosi crtu revizionizma (prikrivenog ili stvarnog) te da je samim time nepotrebno o tome danas pisati, budući je sve već ranije „objektivno“ proučeno i prezentirano. Dakle, kao zaključak se uvijek nudi teza prema kojoj s jedne strane nema potrebe za ikakvim „ponovnim“ bavljenjem temama iz Drugoga svjetskog rata, a pogotovo onima koje u konačnici nude nove i drukčije zaključke od onih „na liniji“. S druge strane svako propitkivanje suvremene hrvatske povijesti osobito one Drugoga svjetskog rata, na bilo koji drugi način osim spomenutoga („linijaškog“), odmah se etiketira kao revizionističko, proustaško, desničarsko ili proosovinsko (ma što to danas značilo!). Jedan od glavnih argumenata kritičara bio je i taj da se tiskanje knjiga s takvim naslovima ne bi moglo „dogoditi“ u nekoj od uljuđenih zemalja Europske unije.
Nastavak teksta pročitajte u novom broju VP - magazina!
