Do 1980. godine Turci su kao godinu nastanka svoje vojske uzimali 1363., kada su utemeljene prve stajaće postrojbe, janjičari. Od 1980. godinom utemeljenja slavi se 209. prije Krista, kada je Mete Han (kojeg Turci poistovjećuju s Oguzom Kaganom, epskim praocem turskog naroda) osnovao vojsku. Suvremena turska vojska formirana je nakon pada Osmanskog Carstva. Sudjelovala je u Korejskom ratu, izvršila invaziju na Cipar 1974. godine i trajno borbeno djeluje protiv odmetnutih Kurda. Prema najnovijim podacima turske kopnene snage imaju 290.000 pripadnika. Zapovjedništvo kopnenih snaga u Ankari zapovijeda I., II. i III. armijom, Egejskoj armijom i zrakoplovnim snagama koje služe kopnenoj vojsci. Prema izvorima Međunarodnog instituta za strateške studije, ove armije sastavljene su od devet korpusa varijabilnog sastava, u čijem su sastavu dvije pješačke divizije, 17 oklopnih brigada, 15 mehaniziranih pješačkih brigada, 11 pješačkih brigada, zapovjedništvo specijalnih snaga, pet brigada komandosa, bojna borbenih helikoptera, četiri zrakoplovne pukovnije, tri zrakoplovne bojne i četiri topničke brigade. Do cara Orhana (1326. – 1362.) tursku su vojsku činili isključivo neregularni laki konjanici – akindžije. Njihovi su prethodnici bili gazi (arapski izraz za ratnika koji sudjeluje u gazvi, bojnom pohodu), izvorno konjanici na granicama Transoksanije i Korasana, koji su služili kao najamnici Samanidima, sunitskoj perzijskoj dinastiji iz 9./10. stoljeća. Ovi ratnici, pripadnici mnogobrojnih turskih plemena, kojima je jedini izvor prihoda bila pljačka tijekom ratnih pohoda, ubrzo su se pokazali odličnim borcima pa su ih u službu uzimali diljem islamskog svijeta.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora