Suvremenu bugarsku Kopnenu vojsku čine 2. i 61. mehanizirana brigada, 68. brigada za specijalne namjene, 4. topnička pukovnija, 55. inžinjerijska pukovnija i 110. logistička pukovnija, 1. izviđačka bojna, 3. samostalna mehanizirana bojna i RBK bojna. U svrhu zajedničkog uvježbavanja i borbenog djelovanja 61. brigada pripojena je grčkom NATO Korpusu za brzi razvoj. Za Rusko-turskog rata, 1877. do 1878. godine, bugarske dobrovoljačke postrojbe opolčenaca-pobornika (dragovoljaca-boraca) ratovale su na ruskoj strani. U lipnju 1878. svih 12 bojni opolčenaca formiralo je Bugarske oružane snage, čime su udareni temelji suvremene Kopnene vojske. U Velikom Tarnovu je 16. travnja 1879. godine donesen prvi ustav samostalne Bugarske, prema kojem su svi muškarci od 21. do 40. godine života postali vojni obveznici.
Ujedinjenjem Kneževine Bugarske i turske provincije Istočne Rumelije nastala je 1885. godine najveća država na Balkanu. Ruski visoki časnici, koji su dotad zapovijedali bugarskim postrojbama, napustili su službu i bugarska je vojska ostavljena samo s časnicima ranga satnika. Susjedna Srbija je prisvajala dijelove novostvorene bugarske države pa je odmah izbio Srpskobugarski rat, koji je trajao svega 14 dana (14-28. studenog 1885.) i završio je srpskim porazom. Bugarska, Crna Gora, Grčka i Srbija sklopile su 1912. godine savez (Balkanska liga) protiv Otomanskog carstva. I Liga i Turci mobilizirali su snage u jesen iste godine. Od 700.000 vojnika Lige, 370.000 mobilizirala je Bugarska, koju su tada zbog izrazito militarističke politike nazvali Prusijom Balkana. Bugarska je imala odličnu, dobro opremljenu i uvježbanu vojsku mirnodopske jačine 60.000 ljudi.
Nastavak teksta pročitajte u novom jubilarnom 40. izdanju VP magazina!
