Propale su sve nade oko lokaliziranja austrougarskosrpskog sukoba. Velesile su stihijskom brzinom ušle u otvorene sukobe, a rat svjetskih razmjera ubrzo je postao svakodnevicom milijunima ljudi. Novinski članci navodili su da je pravi rat u srednjoj Europi tek počeo. Na Starom kontinentu oformljena su tri glavna bojišta - zapadno, istočno i južno. Njemačka je slijedila Schlieffenov plan te je povrijedila neutralnost Luksemburga i Belgije kako bi sa sjevera iznenadila Francuze. Francuski utvrđeni grad Mauberg na granici s Belgijom postao je žrtvom njemačkog plana. Njegova strateška pozicija na čvorištu pet željezničkih pruga i smjeru napredovanja prema Parizu činila ga je idealnom metom.
Njemačko teško topništvo rušilo je njegovih 15 utvrda jednu za drugom u razdoblju od 29. kolovoza do 5. rujna 1914. godine. Grad je uskoro bio odsječen od francuskih i britanskih snaga pa generalu Josephu Fournieru nije preostalo drugo nego predati grad njemačkim snagama 6. rujna 1914. godine. Pritom je zarobljeno više od 30 000 francuskih vojnika, 450 topova i mnogo ratnog materijala. Nijemcima su zbog logističke podrške od krucijalnog značaja bili gradovi smješteni na željezničkim pravcima prema Parizu. Schlieffenov plan predviđao je brzo napredovanje ljudstva i logistike, što je tada bilo gotovo nemoguće bez dobre željezničke povezanosti. Nijemci su u Francusku uputili oko milijun i pol vojnika, a ako znamo da je dnevna potreba vojnika iznosila 1 150 grama hrane (750 grama kruha, 200 grama mesnih konzervi, 150 grama konzerviranog variva te po 25 grama kave i soli) tada lako dolazimo do brojke od 1 725 tona, upravo je toliko hrane bilo potrebno svakoga dana prevesti na prvu crtu bojišnice. Ako tome nadodamo još i cijelu silu vojnog oruđa i municije, shvaćamo koliki je značaj imala logistika, ali i kolika je bila zahtjevnost i odgovornost njezine zadaće.
Francuska vojska nije bila dorasla njemačkoj vojsci. O tome nam svjedoči poznati talijanski novinar i pričuvni časnik Arnaldo Cipolla. U svom izvješću iz francuskog Lillea, mjesta smještenog na belgijskoj granici, Cipolla za torinsku „Stampu“ izvještava o francuskim satnijama naoružanim starim „Grasovim“ puškama. Riječ je o pušci M/74 koja je bila još 1874. godine uvedena u uporabu kod francuskog pješaštva. Engleski časnici prigovarali su Francuzima da su potpuno nespremni za rat te se nisu mogli načuditi kako ih je Njemačka uspjela toliko prestići i u onom naoružanju koje su Francuzi izumili. Cipolla izvještava o katastrofalnom stanju u Lilleu, vrlo slaboj koordinaciji vojske i katastrofalnim uvjetima u prometu. Schlieffenov plan pokazao se dobrim. Njemačke trupe nadirale su sa sjevera i ozbiljno zaprijetile Parizu, što je natjeralo francusku vladu da 3. rujna napusti Pariz i preseli se u sigurnost jugoistočne Francuske, u grad Bordeaux. No, Parižani nisu s odobrenjem prihvatili vijest o odlasku predsjednika Poincaréa i vlade iz Pariza. Svoje nezadovoljstvo iskazali su u demonstracijama na pariškim ulicama i kamenovanjem vladine zgrade. Francuska vlada napustila je Pariz u strogoj tajnosti, tako da je tijekom demonstracija već bila u sigurnosti mirnog Bordeauxa.
Prema shvaćanju Francuza, Francuska je tamo gdje je Pariz, a nije tamo gdje je Poincaré, izvještavao je austrougarski tisak nazivajući to sramotnim bijegom. Poincaré je upravu nad srcem Francuske Republike prepustio generalu Josephu Gallieniju, imenujući ga vojnim guvernerom Pariza. Koliko god je austrougarski i njemački tisak ismijavao Poincaréov potez, toliko je i hvalio Gallijenijevu besprijekornu vojnu karijeru.
>>Kako je austrougarska katastrofalno poražena u napadu na Srbiju 1914. godine
Sve o ovim i drugim temama pročitajte u novom, 42. broju VP-a, magazina za vojnu povijest, koji je od 5. rujna na kioscima za samo 19,99 kuna.
