Na pisanje članka o hrvatskom vojnom nazivlju ponukala su me dva glavna razloga. Prvi od njih je gotovo nevjerojatno „šarenilo“ vojnog nazivlja koje danas egzistira u službenoj uporabi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a koje se sastoji od amalgama hrvatskog, JNA i NATO vojnog nazivlja. Drugi razlog je konstantna uporaba stranih vojnih naziva za one vojne nazive za koje postoji izvorni hrvatski vojni naziv (npr. korpus, a ne zbor…itd.). Cilj ovoga članka nije „prosto“ nabrajanje stranih vojnih naziva koji se danas koriste te njihovo „prevođenje“ na izvorno hrvatsko vojno nazivlje (takav rad bi višestruko premašio obujam ovoga časopisa), nego upoznavanje čitatelja s nastankom i razvojem hrvatskoga vojnog nazivlja.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske 1991. godine u velikoj se mjeri promijenio odnos prema hrvatskome jeziku općenito, a napose prema hrvatskome vojnom nazivlju. Treba posebno istaknuti da je hrvatsko vojno nazivlje uvijek bilo prvo na udaru prilikom promjena političkih i društvenih sustava, kojima je bilo izloženo područje današnje Republike Hrvatske od 1918. do 1991. godine. Napose od 1918. godine, uz kratki period od 1941. do 1945., hrvatsko vojno nazivlje, kao i hrvatski jezik uopće, bio je pod snažnim pritiskom i s izrazitom težnjom nametanja srpskih jezičnih obilježja hrvatskom jeziku, osobito u području vojnog nazivlja.

Razvoj hrvatskog vojnog nazivlja možemo promatrati kroz pet razdoblja: 1. Razdoblje stvaranja hrvatskoga vojnog nazivlja (1853. do 1918.), 2. Potiskivanje hrvatskoga vojnog nazivlja (1918. do 1941.), 3. Ponovno uvođenje „starih“ te radnaziva (1941. do 1945.), 4. Zabrana uporabe hrvatskoga vojnog nazivlja (1945. do 1991.) i 5. „Mješavina“ hrvatskoga vojnog nazivlja i nazivlja bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) te uvođenje anglizama (od 1991. do danas).

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac