Jedna od uobičajenih predodžbi o Česima je da su miroljubiv narod koji ne voli ratovati, a pogotovo ne ulaziti u unaprijed izgubljene bitke u kojima bi izginulo mnoštvo nevinih ljudi, što su pokazali 1938. i 1968. kad su se njemačkim, odnosno sovjetskim okupatorima suprotstavili tek pasivnim otporom. I najpoznatije djelo češke književnosti, roman „Dobri vojak Švejk“, jedan je od najboljih antiratnih romana na svijetu čiji naslovni lik izigravajući tobože odanog građanina dobrovoljno odlazi u Prvi svjetski rat, ali zapravo ismijava vojsku i ukazuje na apsurdnost i besmislenost ratovanja. I prvi pacifist u kršćanskom svijetu koji je odbacivao bilo kakvo nasilje, pa čak i u samoobrani, bio je Čeh Petr Chelčický u 15. stoljeću, a otprilike u isto vrijeme češki kralj Juraj Podjebradski predlagao je stvaranje sveopće mirovne organizacije kršćanskih vladara koja bi osigurala trajan mir u Europi, a rješavanje sudu. Nije slučajno što je ideje mirotvorstva prvi u Hrvatskoj zastupao praški student Stjepan Radić.
Međutim, pacifizam kod Čeha i otpor prema nasilju nije nastao sam od sebe, već se razvio kao posljedica krvavih sukoba koji su obilježili češku povijest u kojoj je jedan od prvih poznatih događaja ubojstvo kneza Václava, kasnijeg sveca i glavnog zaštitnika Češke, 935. po nalogu brata Boleslava, a tu je i pokolj nad pripadnicima bjelohrvatskog vladajućegroda Slavnikovića 995. godine. U 15. stoljeću, u isto vrijeme kad u Češkoj nastaje ideja mirotvorstva, češki vojnici bili su strah i trepet Europe, u vrijeme husitskih ratova koji su trajali od 1419. do 1434. godine. Češki husiti, pristaše učenja vjerskog reformatora Jana Husa, pod vodstvom svog najslavnijeg zapovjednika Jana Žižke i njegova nasljednika Prokopa Velikog (ili Ćelavog) ne samo što su odolijevali križarskim vojskama, već su i upadali u susjedne zemlje, a uz to su unijeli i mnoge novosti u tadašnje naoružanje i vojnu taktiku.
Ne propustite od četvrtka, 5.3. u prodaji novi broj magazina Vojna povijest na svim kioscima za samo 19,99 kuna.
