Turbulentni razvoj topništva karakterizirala je neprestana želja konstruktora da pomire višestruke kriterije koji su na nesreću uglavnom bivali izravno suprotstavljeni: tako se od inženjera i majstora ljevača tražilo da izliju topove snažne i sa što većom vatrenom moći s jedne strane, a s druge da ti isti topovi zadrže što veću mobilnost i da ne dolaze s previsokom cijenom. Kao rezultat javljali su se kojekakvi eksperimenti od kojih je većina danas (s pravom) već zaboravljena. I zaista, povijest pamti tek šačicu uistinu impresivnih oružja koja su mogla napraviti čuda, porušiti navodno neuništive zidine ili nanijeti neprijatelju udarce na nezamislivim daljinama, ali zapravo takva su borbena čudovišta izrazito rijetka i na prste jedne ili dvije ruke mogu se nabrojati oni koji su izvršili svoju misiju.
Sve drugo se može tek svrstati u konstruktorske promašaje. Evo jednoga primjera: slavni Dardanelski top kojega je salio mađarski majstor Urban, donio je možda i ključnu prevagu u rušenju slavnih carigradskih zidina 1453. i onda u padu prijestolnice Istočnog rimskog carstva. Međutim, niti to čudo tadašnje tehnike (srednjovjekovni je gigant težio preko 17 tona, imao cijev promjera 63 cm, a ispaljivao kamene kugle težine pola tone) nije bilo imuno na tipične nedostatke ovako predimenzioniranih oružja. Bio je težak, nezgrapan i krajnje nepodesan za transport....
Ne propustite od četvrtka, 5.3. u prodaji novi broj magazina Vojna povijest na svim kioscima za samo 19,99 kuna.
