Kao odgovor na nametnutu blokadu dostave živežnih namirnica Središnjim silama, Njemačka je povela podmornički rat kako bi od Velike Britanije napravila izolirani otok. Nakon što su britanski brodovi počeli zlorabiti zastave neutralnih zemalja, Njemačka je objavila neograničeni podmornički rat, pod prijetnjom potapanja svakog plovila koje se zatekne u vodama koje su proglašene ratnom zonom. Strah od njemačkih torpeda vezao je moćnu britansku flotu u sigurne luke. Dojučerašnji ponos Velike Britanije sada je bespomoćno bio privezan za molove, dok su njemačke podmornice gospodarile britanskim vodama. Potpuna blokada Velike Britanije nije išla na ruku američkom izvozu, zbog čega je Washington upućivao diplomatske note na berlinsku adresu.

Ali, Nijemci su bili neumoljivi i odlučno poručivali – dok god nam Antanta blokira dovoz živežnih namirnica i mi ćemo držati Veliku Britaniju pod blokadom. Gospodarski rat koji je povela Velika Britanija sada joj se obijao od glavu. London je morao pod hitno smisliti kako se izvući iz ove neprilike, a rješenje je tražio u uvlačenju neutralnih zemalja u rat na svojoj strani. Dana 7. svibnja 1915. njemačka podmornica U20 potopila je britanski brod „Lusitaniu“. Bio je to treći prekooceanski brod koji su njemačke podmornice potopile od početka rata, ali za razliku od prethodnih, potapanje ovog broda podiglo je veliku buru u javnosti, kako zaraćenih, tako i neutralnih zemalja te utjecalo na američko javno mnijenje, a time i na stav Washingtona prema Berlinu. „Lusitania“ je bila britanski prekooceanski brod s 850 članova posade, a u svoja tri razreda mogla je prevesti ukupno 2198 putnika. Iako je bila riječ o brodu privatne kompanije, „Lusitiana“ je građena uz potporu londonske vlade, prema specifikacijama britanskog Admiraliteta da bi u slučaju rata mogla služiti kao pomoćna krstarica s naoružanjem od 12 topova od 15 centimetara i 12 brzometnih topova, a brodska posada bila je sačinjena od pripadnika vojne mornarice. Britanska mornarica stavila ju je na popis svog ratnog brodovlja kao pomoćnu krstaricu i time je i službeno proglasila ratnim brodom.

Posebnost ovoga broda bila je i njegova brzina od preko 25 čvorova, što ga je svrstavalo među najbrže putničke brodove onoga vremena. Ako uzmemo u obzir da je njemačka podmornica U20 ostvarivala maksimalnu brzinu od 15,4 čvora na površini, odnosno 9,5 čvorova pod morem, onda bi „Lusitaniu“ mogli smatrati neuhvatljivim ciljem njemačkih podmornica. No, ipak se pokazala njihovim lakim plijenom. Njemačka je, kao odgovor na „Gladnu blokadu“ kojom su sile Antante protivno međunarodnom pravu prekinule dostavu hrane Središnjim silama, od veljače 1915. proglasila vode oko Velike Britanije i Irske ratnom zonom, uz opomenu da će njemačke podmornice potapati sve brodove koji se u njima zateknu, bez obzira radilo se o ratnim ili trgovačkim brodovima...

Foto: Ninoslav Bandić

U novom broju Vojne povijesti koju na svim kioscima možete pronaći od utroka 5. 5. čitajte još i o povijesti njemačkog vojnog utjecaja u Latinskoj Americi (činjenice i mitovi), saznajte sve o tajni Šibenskog kanala - Schnellboot S-158. Prvi put predstavljamo olupinu otkrivenu prošle godine. Prvi put donosimo i cjelovitu istinu o krvavom boju za Kašić početkom 1993. godine. Uz to, saznajte sve i o ratnom umijeću Mongola.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’