Fort Coulais, zapadna Afrika, krajem 1914. godine. U malenoj koloniji nekolicina se Francuza uglavnom dosađuje i krade bogu dane. Oci Jean de la Croix (Peter Berling) i Simon (Jacques Monnet) bezuspješno pokušavaju širiti riječ Božju među lokalnim stanovništvom. Narednik Bosselet (Jean Carmet) uspješno se opija, a mladi geograf Hubert Fresnoy (Jacques Spiesser) gubi vrijeme na znanost i očijukanje s lokalnim domorotkinjama. Priprosta braća Rechampot, Paul (Jacques Dufilho) i Jacques (Claude Legros), nekako uspijevaju trgovati s lokalnim stanovništvom, a uz njih najdraže su im mušterije trojica njemačkih vojnika iz obližnje njemačke postaje, u koje imaju toliko povjerenja da naredniku Kraftu (Dieter Schidor) robu daju na dug.
Ekvatorijalnu idilu u kojoj europska gospoda ugodno provodi vrijeme, tisućama kilometara daleko od matičnih zemalja i bez ikakva saznanja što se događa u Europi, prekida dostava poštanske pošiljke, prve u pola godine, na proslavi novogodišnje noći. Premisa crne komedije »La victoire en chantant« (međunarodno distribuirane pod puno poznatijim nazivom »Noirs et blancs en couleur«), prvijenca Jeana-Jacquesa Annauda, bavi se rijetko ekraniziranim odnosima u središnjoj i zapadnoj Africi tijekom Prvoga svjetskog rata. Annaudov je film kritika kolonijalizma, rata, rasizma, malograđanštine i Crkve, koncipiran kao filmska studija karaktera. Svi glavni likovi obični su ljudi koji su se našli u neobičnoj situaciji, a ključ zapleta je novogodišnja proslava tijekom koje saznaju da je Francuska u ratu. Na iznenađenje, nisu u ratu s Englezima, što bi Francuzima valjda bilo očekivano, već s Nijemcima, igrom slučaja njihovim prvim kolonijalnim susjedima i poslovnim partnerima, što šokira sve, a ponajviše braću Rechampot svjesne da možda neće uspjeti naplatiti dug.
Kao u kakvoj felinijevskoj komediji od toga trenutka Annaud prati kako skupina običnih civila, koji su do tada uživali sve blagodati kolonijalne idile, više iz dosade i sitnih interesa (svećenici žele širiti vjeru, trgovci opskrbljivati vojsku, a narednik Bosselet napredovati), a manje iz osjećaja dužnosti, odluči točno ono što bi im u normalnim okolnostima dužnost, htjeli-ne htjeli, nalagala – izvesti iznenadan napad na Nijemce i osvojiti njihovu, jednako tako malu i beznačajnu, koloniju. Distancirani od masovne klaonice i blatnih rovova europskih bojišta, arhetipskoga mjesta Prvoga svjetskoga rata, Annaud na mikrorazini dovoljno distanciranoj od ustaljena narativna obrasca prati cjelokupan igrokaz oko rata kojega vode dokoni amateri.
