Otkrićem Amerike 1492. godine započelo je novo razdoblje svjetske povijesti. Oslobođene uskih okova domicilnog kontinenta europske pomorske velesile započinju bjesomučnu utrku za osvajanjem novih nepoznatih zemalja. Sjeverna i Srednja Amerika postaju mekom europskih osvajača, ali i područja na kojima su svoje mjesto pod suncem tražili i mnogi avanturisti, kao i vjerski emigranti. No iako se u historiografiji govori o otkriću Amerike, o tome bi se moglo govoriti samo iz europskog kuta gledanja. Što se tiče starosjedioca koje su Europljani iz neznanja prozvali Indijancima, Amerika je bila davno otkriven kontinent. Krajem XV. stoljeća na području današnjih Sjedinjenih Američkih Država živjelo je oko milijun Indijanaca. Ionako malobrojni, bili su podijeljeni na niz plemena, koja su se pak dijelila na razne klanove i ratničke družine. Upravo će njihova malobrojnost i podijeljenost, naravno, uz tehnološku zaostalost za Europljanima, biti ključan čimbenik poraza. Brojna indijanska plemena živjela su u skladu s uvjetima i mogućnostima koje im je nametao njihov teritorij.

Plemena sa sjeveroistoka, poput Irokeza, koristila su pogodnosti šumovita područja bogatog divljači, a što se ogledalo i u njihovoj arhitekturi velikih drvenih kuća. Siouxi su živjeli na području Minnesote uzgajajući tzv. vodenu rižu. Plemena poput Crnih Nogu boravila su u prerijama loveći bizone i iskorištavajući sav njihov potencijal. Ne poznajući konje koje je na američki kontinent doveo tek bijeli čovjek, Indijanci su za vuču svojih šatora i pokretne imovine koristili pse. Ključna životinja u životu prerijskih Indijanaca bio je bizon. Vjerojatno nema životinje koja je odigrala toliko važnu ulogu u povijesti jednog naroda kao što je to učinio bizon u sjevernoameričkih Indijanaca. Plemena u preriji bila su potpuno ovisna o njemu. Bizon je davao kožu za odjeću, obuću i šatore, meso i mast za prehranu, rogove i kosti za oštrice, te igle i nakit. Nevjerojatna je činjenica kako se smanjivanje broja Indijanaca podudaralo s brojem opadanja bizona na slobodi. Loveći bizone i ostalu divljač, uzgajajući krumpir, vodenu rižu i kukuruz, indijanska su plemena prije dolaska bijelog čovjeka živjela jedna uz drugo. No bilo bi nekritički romantičarski gledati na taj svijet prije dolaska Europljana. Ratovi među plemenima češće su bili pravilo napadnuti. Ovakav će način ratovanja potpuno nestati dolaskom Europljana, jer će Indijanci shvatiti da samo iskazivanje hrabrosti bez uništavanja neprijateljske žive sile neće otjerati protivnika. Prije odlaska u veći ratni pohod Indijanci bi tijelo, a osobito lice, ukrašavali raznim bojama, prizivajući duhove predaka koji su ih trebali štiti u borbi. U nekim je plemenima bilo poznato i tetoviranje. U rat se najčešće išlo sa što manje odjeće jer se smatralo da smanjuje okretnost i spretnost ratnika. Za ratne zasluge ratnici su dobivali orlova pera, što je uspješnima omogućavalo napredovanje do statusa poglavice ili ratnog vođe.

Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od utorka, 4. kolovoza na svim kioscima!

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura