U većini dosad objavljenih radova koji se bave njemačkim pohodom na Poljsku u rujnu 1939. godine isti se naziva "Blitzkriegom" (munjevitim ratom) ili "rođenjem Blitzkriega" (The birth of Blitzkrieg), međutim ništa od navedenog nije točno. Za razliku od kasnije prakse, tijekom planiranja pohoda na Poljsku Adolf Hitler kao vrhovni zapovjednik Wehrmachta nije se miješao u neposredno planiranje pohoda. Hitler je izdao opće upute za pohod, kako će biti opisano u daljnjem tekstu, međutim nije niti jednom intervenirao u samo planiranje pohoda te je bez pogovora prihvatio predloženi plan pohoda. Glavni nositelj izrade planova bilo je Vrhovno zapovjedništvo vojske (njem. Oberkommando des Heeres – OKH) na čelu s general-pukovnikom Waltherom von Brauchitschem, odnosno Glavni stožer vojske (njem. Generalstab des Heeres) na čijem je čelu bio general topništva Franz Halder. Oba navedena generala, odgojena u duhu bivšeg načelnika Glavnog stožera vojske general-pukovnika Ludwiga Becka ("filozof-general", kako su ga prozvali njegovi podčinjeni), zagovarali su konzervativan te njemačkim generalima najdraži pristup provedbi pohoda – veliku i odlučujuću uništavajuću "bitku u kotlu" (njem. Kesselschlacht). Još je Clausewitz u svom bezvremenskom dijelu "O ratu" (njem. Vom Krieg) dao definiciju odlučujuće uništavajuće bitke: razbiti glavninu protivničke vojske te zauzeti glavni grad protivnika. U trenutku planiranja pohoda na Poljsku glas "mlađe" skupine generala (Guderian, von Manstein i dr.) koji su zagovarali "pokretni rat" (njem. Bewegungskrieg), koji je formalno bio temelj njemačke ratne doktrine (doktrina "pokretnog rata" usvojena je još sredinom 20-ih godina 20. stoljeća tijekom postojanja Reichswehra, i to isključivo zahvaljujući vizionaru general-pukovniku Hansu von Seecktu) nije imao dovoljnu težinu naspram konzervativne skupine generala koji su u tom trenutku zauzimali najvažnija mjesta u vojnoj hijerarhiji. Pravi primjeri "pokretnog rata", odnosno "Blitzkriega", bit će pohod na Zapad u svibnju 1940. godine te provedba pothvata "Barbarosa" (lipanj–rujan 1941. godine; naime Hitler je 30. rujna 1941. zapovjedio početak provedbe pothvata "Tajfun", zauzimanja Moskve, što se smatra završetkom pothvata "Barbarosa").
FOTO: Prikriveni pokret njemačkog teškog topništva prema bojišnici
Kopnena vojska (njem. Das Heer) Wehrmachta sredinom 1939. godine imala je postrojene 53 divizije (37 pješačkih, četiri motorizirane, četiri lake, pet oklopnih i tri gorske divizije) te jedan konjanički zdrug. Iako je temelj za provedbu pohoda na Poljsku bila konzervativna doktrina "bitke u kotlu", vrh napada trebale su oblikovati oklopne divizije praćene motoriziranim i lakim divizijama radi brze eksploatacije postignutog prodora. Oklopne divizije prema ustroju iz 1939. godine imale su 11.792 vojnika, 324 tenka i 101 oklopno kolo. Iako je broj tenkova u diviziji bio velik (oklopna divizija 1944. godine imala je 90 tenkova), najveći dio tenkova bili su tenkovi tipa I (Panzer I, naoružan dvjema strojnicama 7,9 mm) i tipa II (Panzer II, naoružan jednim topom 20 mm i jednom strojnicom 7,9 mm), dok je u manjem broju bilo tenkova tipa III (Panzer III, naoružan jednim topom 37 mm i jednom strojnicom 7,9 mm). Postrojene su i četiri lake divizije koje su predstavljale "nešto između" oklopnih i konjaničkih divizija (imale su konjaničku izvidničku pukovniju, motoriziranu pukovniju pješaštva te jednu oklopnu bojnu jačine 86 tenkova) i ustrojene su na pritisak "konjaničkog lobija". Tijekom ratnih djelovanja u Poljskoj u potpunosti će doći do izražaja sve mane lakih divizija (nedovoljna snaga da djeluju kao oklopna divizija te nedostatak motorizacije da djeluju kao motorizirane divizije) te će sve četiri lake divizije nakon okončanja kampanje u Poljskoj biti preustrojene u oklopne divizije i popunjene zaplijenjenim češkim tenkovima...
Opširno o njemačkom pohodu na Poljsku, uz ekskluzivne fotografije iz Američkog nacionalnog arhiva, čitajte u novom broju Vojne povijesti koji je na kioscima od subote 5. rujna. U novom broju još čitajte i o njemačkim oklopnim vlakovima na području NDH (na pruzi Zagreb – Beograd), o njemačkom provođenju džihada kao specijalnog rata protiv Antante u Prvome svjetskom ratu, o operaciji "Skok 2" kao uvertiri u "Ljeto 95" i o posljedicama operacije "Ljeto 95", teo vojsci u Africi u postkolonijalističkom razdoblju.
