Poraz Antante na Galipoljskom poluotoku bio je sasvim jasna stvar. Od nastavka invazije koja je uludo trošila Antantine ljudske i materijalne resurse odustali su gotovo svi osim Churchilla, koji je i dalje bio uvjeren da rješenje treba izvojevati u turskim tjesnacima. Antantin neuspjeh na Galipolju suprotnoj je strani ukazao na potrebu povezivanja Središnjih sila s Turskom. Tom je povezivanju na putu stajala Rumunjska koja je Njemačkoj i Austro-Ugarskoj zabranila prijevoz ratne opreme njezinim željeznicama u Bugarsku i dalje prema Turskoj. Na gotovo cijelom Istočnom bojištu Ruska je vojska trpjela niz uzastopnih poraza od njemačkih i austrougarskih vojski, tako da je ruska prijetnja bila otklonjena, a kako je jedini mogući kopneni put prema Turskoj vodio preko Srbije, sudbina ove balkanske države bila je zapečaćena. Poraz Antante na Galipolju bio je ujedno i ključni trenutak u ulasku Bugarske u rat na strani Njemačke i Austro-Ugarske.

Do tada sporedno Srpsko bojište, koje je bilo gotovo zaboravljeno, u listopadu 1915. godine postaje glavnim poprištem ratnih operacija. Uvjerena u savezničku pomoć, srpska je vlada u ovoj situaciji prepoznala trenutak u kojem si je nastojala osigurati što veće teritorijalne ustupke. Uporno je odbijala vratiti Bugarskoj zaposjednute dijelove Makedonije i još od saveznika zahtijevala teritorijalne ustupke nakon rata.

Churchill je o srpskom stavu prema Bugarskoj zapisao: »Srbija je, iako potpuno svjesna svoje opasnosti, ostala otporna prema apelima da učini stvarne ustupke. Ona je do posljednjeg trenutka držala svoju nogu na osvojenim bugarskim predjelima Makedonije i zadržavala svoj uporni stav protiv nadmoćnih sila, koje su se okupljale protiv nje.« Antanta je bila nemoćna pred srpskom tvrdoglavošću, a priključenje Bugarske pobjedničkoj strani bilo je sasvim izvjesno. Očigledna prijetnja Srbiji ovoga je puta stizala s dvije strane. Združene austro-ugarske i njemačke snage grupirale su se na sjevernoj granici Srbije, dok je Bugarska vojska imala zadaću napasti preko istočne srpske granice. Saveznici su nastojali jakim udarom na Zapadnoj bojišnici osujetiti planove Središnjih sila na Balkanu i spasiti Srbiju od sigurne propasti. Zato su 26. rujna na Zapadnom bojištu pokrenuli veliki saveznički napad u pokrajini Champagne.  

Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novome izdanju VP magazina od ponedjeljka, 5. listopada na svim kioscima!

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”