U srpnju 2015. kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodriguez otvorio je kubansko veleposlanstvo u Washingtonu. Tri tjedna kasnije američki državni tajnik John Kerry podigao je američku zastavu u američkom veleposlanstvu na Kubi. U njegovoj pratnji bila su i trojica umirovljenih marinaca koji su 1961. posljednji put spustili američku zastavu na Kubi. Tim je činom, nakon 56 godina sukoba, stvarno i simbolički završena američko- kubanska hladnoratovska era.
Uspostava diplomatskih odnosa i normalizacija međudržavnih odnosa SAD-a i Kube čin je koji su analitičari utemeljeno označili »povijesnim zaokretom koji je zatekao svijet«. Upravo povijesni kontekst koji dokazuje dubinu i slojevitost neprijateljstva Kube i SAD-a opravdava takva određenja recentnih kubansko- američki odnosa. Kuba je od 15. stoljeća bila španjolska kolonija. Pobune Kubanaca radi stjecanja neovisnosti posebno su bile izražene u drugoj polovici 19. stoljeća. Španjolsko obećanje kubanske autonomije nakon 10-godišnjeg rata bilo je put u daljnji proces stjecanja neovisnosti. Krajem 19. stoljeća Kubanci su, uz pomoć Amerikanaca koji su imali interese na Kubi izražene još od ere predsjednika Jamesa Knoxa Polka (1845–1849), pokrenuli rat za neovisnost protiv Španjolaca. Američko-španjolski rat 1898. Kubi je donio oslobađanje od španjolskog kolonijalizma, ali ju je »de facto« stavio pod američki protektorat kojeg se oslobodila 1902. od kada je republika. Pariški sporazum (engl. »Treaty of Paris«) iz 1898. na stanovit je način označio kraj španjolskog carstva i početak procesa razvoja američkog carstva.
No američko-španjolski sukob i njegovo razrješenje bitno su utjecali i na budućnost Kube. Tzv. Tellerovim (Henry Moore Teller, republikanski senator, Colorado) amandmanom iz 1898. određeno je da SAD nakon rata sa Španjolcima neće anektirati Kubu. Plattov amandman iz 1901. (Orville Platt, republikanski senator, Connecticut) odredio je pak uvjete za američko povlačenje iz Kube. Između ostalog, određeno je da Kuba neće ulaziti u međunarodne aranžmane koji će dovesti u pitanje neovisnost niti kubanski teritorij za vojne namjere ustupati drugim državama; pravo SAD-a da intervenira na Kubi radi očuvanja kubanske neovisnosti te ustupanje zaljeva Guantanamo Amerikancima. Plattov amandman postao je dio kubanskog ustava 1902. i američko-kubanskog sporazuma potpisanog godinu dana kasnije. Većina odredbi tog sporazuma ukinuta je 1934. novim američko-kubanskim sporazumom koji je proizašao iz »Dobrosusjedske politike« (»Good Neighbor Policy«), vanjskopolitičke orijentacije Franklina Delana Roosevelta, koja je podrazumijevala i američko neinterveniranje i nemiješanje u unutarnja pitanja latinskoameričkih država.
No odredba o »trajnom najmu« odnosno američkoj jurisdikciji nad zaljevom Guantanamo ostala je na snazi. »Dobrosusjedska politika« predstavljala je odmak od politike inaugurirane 1904. od strane predsjednika Theodorea Roosevelta (tzv. »Roosevelt Corollary«) koja je podrazumijevala američko interveniranje protiv vlasti u latinskoameričkim državama koje djeluju protivno američkim interesima. Bila je to agresivna interpretacija Monroeove doktrine (»Monroe Doctrine«) kojom je predsjednik James Monroe s europskim silama dogovorio podjelu utjecaja, pri čemu je Latinska Amerika područje američkog interesa.
Čitajte nastavak teksta i ostale zanimljivosti u novome izdanju Vojne povijesti od 5. siječnja na svim kioscima!
