Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda poduprlo je 20. prosinca 1995. prijedlog glavnog tajnika Boutrosa Boutros-Ghalia da se za prijelaznog upravitelja UN-a u okupiranom Hrvatskom Podunavlju imenuje američki diplomat Jacques Paul Klein. Istog dana, u sjeni te prilično važne odluke za budućnost Hrvatskog Podunavlja, pobunjeni Srbi u Vukovaru, unatoč potpisanim ugovorima o početku procesa reintegracije, održali su vojnu paradu, obilježavajući Dan državnosti tzv. Republike Srpske Krajine (RSK). Pet godina ranije u Kninu su pobunjene općine sjeverne Dalmacije proglasile ovu paradržavu, a nakon ratnih strahota i velikog poraza fantomska »Krajina« spala je na dio područja okupirane istočne Slavonije. No čelnici Srba u istočnoj Slavoniji i dalje su zavaravali vlastiti narod. Uz to što su na sve načine pokušali uvjeriti lokalne Srbe kako je započinjanje mirovnog procesa njihova svojevrsna pobjeda, prezentirali su se kao važan vojno-politički čimbenik koji će diktirati uvjete mira. Iz tog su razloga na središnjem vukovarskom trgu održali vojni mimohod, kojem su uz pobunjene političare nazočili vojni zapovjednici 11. korpusa Srpske vojske Krajine (SVK) te rijetki uzvanici iz Jugoslavije, među kojima se isticao ratni zločinac Željko Ražnatović – Arkan. Krajnje neobično, taj događaj, iako zabilježen kamerama stranih TV-kuća, promaknuo je kasnijim analizama procesa mirne reintegracije.
FOTO: Postrojene jedinice 11. korpusa JNA dočekuju obilazak komandanta korpusa
Još neobičnije, nije ga zabilježio ni tjednik »Vukovarske novine«, koji je od 1992. godine vrlo pedantno bilježio što se događa na okupiranu teritoriju istočne Slavonije. Doduše, sam proces reintegracije Hrvatskog Podunavlja tijekom vremena postupno je ostao izvan interesa javnosti i medija. Može se reći da je na određen način bio nedovoljno istražen i od strane znanosti. Valja istaknuti kako je na temu reintegracije 2008. održan 11. znanstveno-stručni skup »Vukovar ‘91. – sedamnaest godina poslije«, a potom je 2010. godine Institut »Ivo Pilar« objavio i zbornik radova s tog skupa (»Mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja: znanstveni, empirijski i iskustveni uvid«). Povjesničarka Ana Holjevac Tuković doktorirala je na toj temi, a prošle godine objavljena je i njezina knjiga »Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja« u nakladi Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i Despot Infinitusa. Također je i povjesničar Nikica Barić tematizirao mirovni proces objavivši znanstveni rad »Srpska oblast Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem – od ›Oluje‹ do dovršetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja«. Navedeni naslovi i više su nego kvalitetni radovi, te praktički predstavljaju temelj, nezaobilazno štivo za svakog tko želi saznati više o ovoj temi. Ipak, autorima je promaknula informacija o održanoj vojnoj paradi, a isto tako taj podatak nije bio dostupan drugim povjesničarima koje smatram najvećim autoritetima za područje koje obuhvaća istraživanje razdoblja Domovinskog rata.
FOTO: Dio postrojenih pripadnika 11. korpusa SVK-a, snimljeni iz perspektive razrušene vukovarske višekatnice
Iako sam pokušao, povratne informacije nisam uspio dobiti ni od povjesničara iz Srbije. Zanimljivo je da i srpski mediji, koji su uistinu producirali desetine tekstova i filmova detaljno secirajući ratnu prošlost Željka Ražnatovića i njegove postrojbe, nisu zabilježili Arkanovu prisutnost na ovoj zgodi. Također iako sam raznim kanalima tjednima pokušao dobiti informaciju od ljudi vezanih uz Vukovarsku bitku, nisam ni na taj način ništa uspio doznati. Ovdje se mora istaknuti činjenica kako održani vojni mimohod nije bio događaj od dramatične, pa čak ni od velike važnosti za proces mirne reintegracije jer neovisno o postrojavanju pobunjeničke vojske, njihova ratna priča išla je samo u smjeru što skorijeg gašenja i konačnog razoružanja. No spoznaja da je netom nakon započeta mirovnog procesa održan događaj na kojem je promovirana vojna moć strane koja prihvaća mir, važna je za širu javnost već samim time da ostane zabilježeno kako su Srbi iz istočne Slavonije poimali (neželjeni) proces mirne reintegracije. Na podatak o mimohodu zapravo sam sasvim slučajno naišao tijekom kreiranja priloga za emisiju Hrvatske televizije »TV kalendar«. Nažalost, osim dvominutnog priloga postaje WTN (koji je uglavnom bez tona) zasad nisam pronašao druge izvore pomoću kojih bih napravio cjelovitiju rekonstrukciju jednog postratnog fenomena. Stoga će ovo ponajprije biti fotopriča o jednom fenomenu vojnog mimohoda poraženih jer ono što se 20. prosinca 1995. događalo u Vukovaru zasad nije moguće detaljno analizirati.
Opširno i prvi put o ovoj temi čitajte u novm broju Vojne povijesti koja je na svim kioscima u prodaji od 5. veljače. U novom broju, uz već ustaljene rubrike i feljtone, prvi put čitajte i opširan prikaz o Savezu za oružanu borbu i Zemaljskoj vojsci u Poljskoj od 1939. do 1945. godine.
a zakaj do sada nismo poslali račun servima za razaranje gradova?