Prije nešto više od dvije godine pisali smo u Vojnoj povijesti o premijeri dramske serije »Ravna Gora«. Vjerojatno najkontroverzniji projekt televizijske sezone 2013/2014. na području država bivše Jugoslavije, nastajao u jeku postupka rehabilitacije Draže Mihailovića i ravnogorskoga pokreta, u deset je nastavaka krajem 2013. i početkom 2014. godine prikazao tijek Travanjskoga rata 1941. godine i pomoću više međusobno povezanih narativnih linija postavio temelje daljnje razrade. Naime sam je projekt planiran kao dio dramske trilogije »1941-1945«, što je trebala biti »prime time« serija RTS-a u sljedeće dvije sezone, odnosno sve do početka 2016. godine kada je trebala završiti treća sezona. Revizionistički pristup tematici, u nekoliko navrata prilično vješto obrađen i u jugoslavenskoj kinematografiji – dovoljno je prisjetiti se igrane serije »Poslednji čin« Save Mrmka – temeljio se na tada aktualnoj temi u srpskoj javnosti, a serija je trebala prikazati »istinu« o Draži Mihailoviću i time napraviti značajan odmak od službene povijesti pisane do 1990. godine. Zbog gotovo pa nacionalne važnosti u tome trenutku na projektu je angažirana cijela plejada srpskih glumaca mlađe i srednje generacije, produkcija je bila iznimno skupa i dugotrajna te je trebala, kako je redatelj Radoš Bajić višestruko naglašavao, »imati u središtu priče narod koji je u travnju 1941. ostao bez države i bez slobode«. U namjeri da što obuhvatnije prikaže događaje koji su izbijanjem Travanjskoga rata zadesili Kraljevinu Jugoslaviju – točnije Srbiju, narativna struktura složena je od mnogobrojnih međusobno labavo povezanih priča koje se mogu podijeliti u dvije osnovne dramske okosnice. Prva je političko-ideološkoga karaktera i usredotočena je na uzroke bijega kralja Petra II. i, posljedično, pozadinu događaja koji su doveli do osnivanja ravnogorskog pokreta. Druga se okosnica bavi životom male seljačke obitelji Taralić smještene u pastoralnoj idili podno te iste Ravne Gore. Obje su okosnice dopunjene brojnim kraćim narativnim linijama, što dovodi do promenade velika broja sporednih likova, koji su veće značenje trebali dobiti tek u nadolazećim sezonama. Bajićev revizionistički koncept na koncu nije postigao željeni učinak. Način na koji je reinterpretirao povijesna zbivanja i kontekstualizirao ih duboko je podijelio srpsku javnost, intelektualci i javne osobe s obje strane političkoga spektra ušli su u javnu raspravu, serija je podosta bure izazvala i u susjednim državama, a zanemarimo li političke konotacije, konačan proizvod nije opravdao očekivanja. Uz mnoštvo objektivnih nedostataka zaključak je bio da je serija jednostavno dosadna – punih 540 minuta potrošeno je na opis zbivanja od početka travnja do početka svibnja 1941, što je ubilo svaku moguću dramsku dinamiku. Originalno zamišljena kao dramska trilogija, »Ravna Gora« brzo je doživjela neslavnu propast... 

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. travnja na svim kioscima!

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest