AKTUALNO

Od političke nesposobnosti preko krize do oblikovatelja strateške okoline: Strategija sigurnosti Europske unije

Rat
Foto: Wikimedia CC
04.10.2016.
u 18:26

U odgovoru na izazove europski akteri nude različita rješenja, među njima višekratni poziv Jeana-Claudea Junckera: „vrijeme je da EU stvori vlastitu vojsku“

Globalni svjetski nered, financijska kriza, terorizam koji je nakon nekoliko desetljeća opetovano na sceni u europskim metropolama, bliskoistočni kaos i njegove posljedice, prvenstveno migrantski valovi, pri čemu svaki naredni može izazvati još veću destabilizaciju te interdržavne i intersocijetalne sukobe, neizgrađene i fragilne države u europskom susjedstvu EU-a, destabilizacija u europskom istočnom okruženju uvjetovana akcijama Ruske Federacije u Gruziji i Ukrajini te nova ruska međunarodna uloga, institucionalna i upravljačka kriza EUa, refokusiranje američkih strateških interesa i odmak od Europe kao središta, samo su neki od čimbenika i procesa koji su pitanja sigurnosti posljednjih godina postavili u središte političkog i javnog diskursa EUa. U odgovoru na izazove europski akteri nude različite odgovore i rješenja.

Jedno od njih jest višekratno ponovljeni poziv čelnika Europske komisije Jeana-Claudea Junckera: „vrijeme je da Europska unija stvori vlastitu vojsku“. Taj je poziv izazvao različite reakcije država-članica. Još je veći izazov za odnose EU-a i SAD-a koji ne gleda blagonaklono na možebitne paralelne europske vojne strukture pored onih NATO-ovih. Uostalom, jesu li i potrebne kada su 22 države EU-a ujedno i članice NATO-a koji je jamstvo europske sigurnosti? Ideja Jeana-Claudea Junckera na stanoviti je način proširena konkretizacija ideje stare gotovo dva desetljeća. Na samitu EU-a u Helsinkiju u prosincu 1999. razvijena je ideja o apsorpciji tadašnje Zapadnoeuropske unije (Western European Union) i stvaranju snaga za brzo djelovanje u mirovnim operacijama i regionalnim kriznim situacijama. Na takvu evoluciju europskih sigurnosnih aranžmana SAD nije gledao s odobravanjem. Ipak, uvažavajući realitet o EU-u kao sui generis subjektu međunarodne sigurnosti, SAD je djelomično morao uvažiti europske intencije. Kompromisno rješenje pronađeno je u priznavanju europskoga sigurnosnog okvira pod nazivom Europski sigurnosni i obrambeni identitet (European Security and Defensey Identity - ESDI), ideje razvijane još od Zaljevskog rata. Taj je program podrazumijevao djelovanje EU-a unutar NATO-a na načelu „odvojivo, ali ne i odvojeno“ (separable but not separate). ESDI je kasnije prerastao u Zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku EU-a (Common Security and Defence Policy) koja je u nadležnosti EU-a, ali američka strateška stajališta o „odvojenim“ europskim sigurnosnim sustavima izvan NATO- a nisu se promijenila. Znače li zahtjevi za „europskom vojskom“ i promjenu „filozofije EU-a“ ili se, pak, radi o racionalnom zahtjevu za stvaranjem „državnih“ sigurnosnih instrumenta i jačanjem moći i utjecaja na globalnome geopolitičkom horizontu? Od 1970-ih Europom dominira koncept „civilne moći“ lansiran od strane Francoisa Duchenea, biografa jednoga od utemeljitelja EU-a, Jeana Monneta. Stručnjaci su suglasni da ideja EU-a jest da je Europa predvodnik na putu mijenjanja „filozofije ratne države filozofijom države blagostanja“. EU je postvojnodruštvo u kojem vojska i militarizam  ne dominiraju političkim i strateškim kalkulacijama te društvenim odnosima. Kritičari, pak, ističu da su ograničeni kapaciteti, prvenstveno nepostojanje vojne moći, razlog nemogućnosti EU-a da neovisno djeluje na globalnoj razini oslanjajući se, u uvjetima organizirane/dezorganizirane hipokrizije međunarodnog poretka, na neučinkovite mehanizme „meke moći“: diplomacije, socijalnih razvojnih davanja i multilateralizma. Kakav je stvarni odgovor EU-a na suvremene sigurnosne izazove? Analiza sadržaja strateških normativnih određenja – strategija sigurnosti EU-a – pruža odgovor na navedene dileme. 

Strategija je umijeće efikasne primjene resursa radi ostvarenja (nacionalnih) interesa, hijerarhijski je najviši i time ključni dokument u području (nacionalne) sigurnosti. Strategija artikulira prioritetne ciljeve te povezuje sredstva i pristupe u akcijski plan za ostvarenje ciljeva u zadanom kontekstu. Diskurzivnom analizom strategija EU-a usredotočenom na konstruktivne učinke jezika (govorni i pisani) i analizu tekstova (dokumenata), omogućuje se provedba interpretativne analize iz čega se stječe uvid u diskurs koji konstituira praksu EU-a u sigurnosnom području...

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. listopada na svim kioscima!

Komentara 1

Avatar nemam-pojm@
nemam-pojm@
21:50 18.10.2016.

neće tako brzo,. u početku će države davat pojedine jedinice pod zajedničko zapovjedništvo. potom će iz proračuna EU biti plaćana oprema za iste. Tek tad može uslijedit stvarno stvaranje saveznih snaga.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije