Neograničeni podmornički rat, koji je povela Njemačka nakon što je Antanta odbila njezinu mirovnu ponudu, bjesnio je od početka veljače. Obostrana blokada mora ušla je u novu fazu. Dok je brodovlje Antante vršilo blokadu nad morem, njemačke podmornice potapale su bez iznimke sve brodove koje bi zatekle u zoni zabrane plovidbe. Vojna vodstva Središnjih sila nastojala su objavama izvješća o šteti počinjenoj protivničkoj strani zadiviti čitateljstvo i uliti mu povjerenje u zadatke njemačkih podmornica.
A one su svoje zadatke ispunjavale i početkom ožujka se činilo da im ništa ne može stati na put. Od početka ožujka 1916. do kraja veljače 1917. potopljeno je 1446 brodova, odnosno gotovo tri milijuna brodske tonaže, dok su njemačke podmornice samo u veljači 1917. potopile 237 brodova, i to: 96 britanskih, 45 norveških, 35 francuskih, 20 talijanskih, 12 nizozemskih, sedam ruskih, šest grčkih, pet španjolskih te po dva američka i danska broda.
Time je samo u posljednjem mjesecu, zahvaljujući neograničenome podmorničkom ratu, bilo potopljeno preko pola milijuna brodske tonaže. Procjenjivalo se da bi njemačke podmornice tijekom 1917. mogle potopiti brodova ukupne tonaže oko četiri milijuna tona, što bi iznosilo duplo više od ukupne godišnje proizvodnje brodova u 1916. godini.
Novine su u svojim predviđanjima pretpostavljale da bi slom Antante mogao nastupiti vrlo brzo, a najkasnije do ljeta 1917. godine. Bilo je jasno da u trenutačnoj situaciji nitko ne računa na presudne događaje na bojišnicama na kopnu, ali je vladalo veliko povjerenje u podmornički rat. Njime se trebalo pokoriti glavnoga protivnika – Veliku Britaniju – i prisiliti ga na sklapanje mira. Austrougarski viceadmiral Josef Rodler von Roithberg procjenjivao je da će položaj Velike Britanije biti jako otežan kada se pooštrenim podmorničkim ratom uspije potopiti oko tri milijuna brodske tonaže.
Prema njegovu sudu, Velikoj Britaniji je za opskrbu životnim namirnicama bilo potrebno 11 do 12 milijuna tona brodske tonaže, a dio brodovlja bio je spriječen u prijevozu već prvih dana veljače, dok se procjenjivalo da je dva i pol do tri milijuna tona neutralnih brodova potpuno izostalo u opskrbi Velike Britanije.
Svaki potopljeni brod utjecao je na povećanje cijena u Velikoj Britaniji, a dolazak ljepšeg vremena i dužih dana išao je na ruku Središnjim silama jer se ratno djelovanje podmornica odvijalo najčešće tijekom dana i lijepog vremena kada su mogle lakše naći i pogoditi svoje ciljeve. Njemačko vojno vodstvo, uvjereno u brzi slom Velike Britanije, nije pridavalo veći značaj sve oštrijem stavu SAD-a jer je bilo uvjereno da će Velika Britanija biti primorana na potpisivanje mira prije no što će američke snage biti spremne za rat.
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 4. ožujka na svim kioscima!
