Tijekom 1942. godine na Istočnom bojištu, u okolici Lenjingrada, njemački su se vojnici po prvi put susreli s novom sovjetskom kratkom strojnicom, službenoga imena „Pistolet Pulemjet Sudajeva“, obr. 1942. Kao i svaki drugi proizvod poslan u uporabu po hitnom postupku tako je i PPS-42 bolovao od nekih dječjih bolesti koje su kasnije uklonjene s manjim konstrukcijskim izmjenama. Iako su izmjene bile minornoga karaktera kratkoj je strojnici promijenjena oznaka u PPS-43. Iako se u tom trenutku to nije na prvi pogled činilo bitnim, navedena strojnica predstavljala je odgovor sovjetskih konstruktora na izazov kratkih vojnih strojnica druge generacije, do tada oblikovanih u njemačkoj MP-40, američkom M3 ili britanskom „Stenu“, odgovor koji je u određenim konstrukcijskim i proizvodnim pojedinostima nadmašio izazivače, a ujedno postao i konačnom odrednicom konstrukcije kratkih strojnica druge generacije.