Prvo masovno pojavljivanje kamikaza dogodilo se 25. listopada 1944. za vrijeme američkog iskrcavanja na obale otoka u zaljevu Leyte. Kamikaze su svakodnevno operirale kao sastavni dio Kombinirane flote (njezinih ostataka) od listopada 1944. do završetka rata na Pacifiku. No toga je dana njihova akcija završila porazno, šest zrakoplova je uništeno. Ne baš slavan početak Japanci nisu shvatili kao upozorenje da odustanu od smrtonosnog oružja kakvo su posjedovali. Među žrtvama je bio poručnik Yukio Seki; pripadnik 201. mornaričke zračne grupe prvi je kamikaza koji je dobrovoljno pristupio kamikazama i 25. listopada 1944. izveo napad. Probio se kroz protuzrakoplovnu vatru s američkog nosača zrakoplova St. Lo, ispustivši bombu i sunovratio se na palubu nosača, strašna eksplozija uzrokovala je potonuće nosača. Slanje iskusnog pilota u samoubilački napad može se objasniti isključivo time što je Onishiju trebao maksimalan učinak prvog napada na američke brodove. Za vrijeme napada saveznika na zaljev Leyte Japanci su izgubili kombiniranu flotu.
Odred kamikaza „Shikishima“ zbrisan je, a saveznički gubici iznosili su jedan potopljen nosač i šest oštećenih brodova. Sljedećih dana kamikaze su nastavili sa zadatkom. Uništen je američki nosač i izbačeno je iz pogona šest ostalih. Za vrijeme Sho operacije kod Filipina I. zračna flota admirala Onishija te II. zračna flota pod zapovjedništvom admirala Fukudome pretrpjele su znatne gubitke. Admiral Fukudome koristio se uobičajenim napadima, za razliku od Onishija koji je koristio specijalne postrojbe dragovoljne smrti, kao novu taktiku. Imperijalni stožer usvojio je Onishijev koncept ratovanja, smrtonosno oružje koje je imalo cilj slomiti protivnikov moral i odbaciti neprijatelja daleko od imperijalnih voda. Iako nisu promijenile tijek rata, gotovo svakodnevne akcije kamikaza ipak su postigle neki učinak. Primjerice, u razdoblju od 29. listopada do 1. studenoga kombiniranim napadima, konvencionalnim i samoubilačkim, potopljeno je nekoliko lakih nosača, nekoliko krstarica izbačeno je iz pogona, uništen je jedan i oštećeno pet razarača.
Vojni priručnik postrojbi kamikaza
U ožujku 1945. Generalni stožer carske mornarice izdao je priručnik za postrojbe kamikaze, autora bojnika Hayashime. Cilj priručnika bio je obučiti japanske pilote kamikaze kako i na koji način trebaju izazvati najveću štetu na protivničkom brodu.
„Poglavlje 23. Napad:
Pojedinačni napad zrakoplovom. Kad uočiš metu, ukloni osigurač s bombe. Idi punom brzinom prema meti. Zabij se! Iznenadi neprijatelja! Ne dopusti neprijatelju da krene u protuudar. Juriš! Zapamti: Neprijatelj može promijeniti smjer kretanja, stoga budi pripreman na neprijateljevu dvosmislenu akciju. Budi oprezan i izbjegavaj neprijateljske lovce i protuzračne topove.
Poglavlje 39. Približavanje meti:
Osjetit ćeš da se tvoja brzina mahom povećava. Osjećaš da se brzina povećala tisućustostruko. To je kao dugi pucanj u filmu, koji se odjednom zatvara i ta scena ti prolazi ispred lica.
Trenutak udara:
Sad si 2-3 m od mete. Možeš jasno vidjeti krajeve neprijateljevih topova. Osjećaš kako odjednom lebdiš u zraku. U tom trenutku vidiš lice svoje majke. Ne smije se, niti plače. To je njezin uobičajen izraz lica.“
nije kamikaza, nego kami-kaze, odnosno kamikaze (jap. "Bozanski Vjetar)