Erich Hartmann rođen je 19. travnja 1921. u Weissachu (Württemberg).

Svoje prve godi­ne života proveo je u Kini, gdje mu je otac, li­ječnik, imao praksu u gradu Changsha. Čita­va obitelj vrača se u Njemačku 1928., a Erich je odmalena pokazivao ljubav prema letenju. Tako je do 1939., u svojoj 18. godini imao po­ložen ispit za vožnju jedrilicom i lakim sport­skim zrakoplovom.

Mobiliziran je 10. listo­pada 1940. i upučen na obuku u Ratnu školu zrakoplovstva II. (Luftkriegsschule II. Berlin­Gatow), koju je uspješno završio u kolovozu 1941. godine. Potom je kao jedan od najboljih u svome naraštaju upućen u Pripremnu ško­lu lovačkih postrojbi 2. (Jagdfliegervorschule 2. Lachen-Speyerdorf) od 14. listopada 1941. do veljače 1942., a potom u Školu lovačkih postrojbi 2. (Jagdfliegerschule 2. Zerbst) do srpnja 1942., gdje je po okončanju školova­nja dobio čin poručnika. Po završetku školo­vanja upućen je u Dopunsku skupinu „Istok" (Ergänzungsgruppe Ost) u Gleiwitz na ope­rativnu obuku, koju je dovršio do listopa­da 1942. godine. Nakon završetka operativne obuke raspoređen je kao pilot u 7. jato 52. lo­vačke eskadre (Jagdgeschwader 52.). Dana 10. listopada 1942. mladi poručnik Hartmann ja­vio se u svoju postrojbu na Istočnom ratištu. Već 5. studenoga 1942. Hartmann je postigao prvu priznatu pobjedu oborivši sovjetski ju­rišnik Il-2.

Foto: www.aviation-history.com

Do travnja 1943. imao je 11 zrač­nih pobjeda, a do kraja lipnja 1943. ukupni broj zračnih pobjeda popeo se na 42. Tije­kom kolovoza 1943. u četiri dana (1., 4., 5. i 7.) oborio je po pet zrakoplova svakoga od navedenih dana, da bi do 20. kolovoza 1943. uku­pan broj zračnih pobjeda dostigao 90. Istoga dana, prilikom povratka sa zadatka, oboren je i zarobljen. Međutim, nakon dva dana uspio je pobjeći i vratiti se u svoju matičnu postroj­bu. Dana 2. rujna 1943. Hartmann je imeno­van za zapovjednika 9. jata 52. lovačke eska­dre, a 20. rujna proslavio je svoju 100. zračnu pobjedu. Samo tijekom listopada 1943. posti­gao je daljnje 33 pobjede; 29. listopada 1943. poručnik Hartmann odlikovan je Viteškim kri­žem, a 6. prosinca 1943. Njemačkim zlatnim križem. Istoga mjeseca, 13. prosinca, prosla­vio je svoju 150. zračnu pobjedu. Do 26. ve­ljače 1944. dosegao je brojku od 200 priznatih zračnih pobjeda. Na dan kada je za svoj Viteš­ki križ dobio Hrastovo lišće, 2. ožujka 1944., oborio je deset protivničkih zrakoplova. Tije­kom lipnja 1944. Hartmann je kratko bio an­gažiran u borbi protiv američkih zrakoplova, koji su izvodili bombardiranje naftnih polja u Rumunjskoj, gdje je tijekom navedenog an­gažmana postigao 15 novih zračnih pobjeda protiv američkih lovaca koji su bili u pratnji bombardera. Početkom srpnja 1944. Hartma­nn je imao 265 zračnih pobjeda i 2. srpnja je primio Mačeve za svoj Viteški križ kao 75. pri­padnik Wehrmachta koji je primio navedeno odlikovanje. Tijekom kolovoza 1944. Hartma­nn nastavlja svoju seriju zračnih uspjeha, tako je 23. kolovoza u jednom danu oborio osam zrakoplova, te je postao prvi lovački pilot koji je dostigao 300 zračnih pobjeda, 24. kolovoza 1944., kada je istoga dana srušio 11 protivnič­kih zrakoplova.

Sljedećeg dana (25. kolovo­za 1944.) odlikovan je Briljantima za Viteški križ kao 18. pripadnik Wehrmachta koji je pri­mio ovo najviše vojno odlikovanje. Istodobno je stigla zabrana daljnjeg letenja na bojištu Hartmann je premješten u pokusnu postroj­bu za mlazne zrakoplove. Medutim, 1. listopa­da 1944. zabrana je povučena i Hartmann je imenovan za zapovjednika 4. jata 52. lovačke eskadre. Do kraja 1944. ukupni broj pobjeda iznosio je 331. Od 15. veljače 1945. Erich Har­tmann imenovan je za zapovjednika I. skupi­ne 52. lovačke eskadre. Postao je 17. travnja 1945. prvi pilot-lovac koji je dostigao brojku od 350 priznatih zračnih pobjeda te je kra­jem istoga mjeseca promaknut u bojnika. Na dan Njemačke kapitulacije, 8. svibnja 1945., Hartmann je postigao svoju posljednju zrač­nu pobjedu - 352. Bojnik Hartmann svoju je postrojbu predao Amerikancima 24. svibnja 1945., da bi oni istu predali Sovjetima.

U So­vjetskom Savezu osuden je na 25 godina teš­kog rada, a nakon deset godina, 15. listopada 1955. vratio se u Njemačku. Od 1956. primljen je u novoustrojenu Luftwaffe, gdje je zapovi­jedao 76. lovačkom eskadrom, da bi 1970. oti­šao u mirovinu u činu pukovnika. Umro je 19. rujna 1993. u Weil im Schönbuch.

Erich Har­tmann lovački je pilot s najviše pobjeda u po­vijesti i teško da će njegov rekord biti ikada dostignut - 825 borbenih misija s 352 priznate zračne pobjede.

Đuro Đaković pokreće proizvodnju strojeva za razminiranje