U svojoj novoj e-knjizi povjesničar Giles Milton piše o Hitlerovoj ovisnosti o "lijekovima" kao što su testosteron, razni opijati, sedativi i laksativi.
Portal historyextra.com donosi dio iz knjige "Kada je Hitler uzimao kokain":
Dobivao je injekcije nedugo nakon doručka. Kada je Adolf Hitler pojeo svoju zdjelicu zobenih pahuljica i lanenog ulja, pozvao je svog osobnog doktora – Theodora Morella.
Doktor bi zasukao njegove rukave kako bi ubrizgao čudesan koktel "lijekova" od kojih se većina danas smatra opasnim i ilegalnim.
Svaki dan dulje od devet godina, doktor Morell koristio je amfetamine i opijate u takvim količinama da je uskoro postao poznat kao "Reichov gospodar injekcija". Neki u Hitlerovom bližem krugu sumnjali su da ga doktor pokušava ubiti.
Ali Theodor Morell bio je previše odan Hitleru da bi ga ubio. Pretili šarlatan, oštrog zadaha i groznog mirisa tijela, prvi je put upoznao Führera na zabavi u Berghofu.
Hitler je dugo bio bolestan, imao je grčeve u želucu, proljev i ostale kronične bolesti koje su ga često natjerale da napusti objed da bi izbacio višak zraka iz sebe.
Njegovo je stanje bilo potpomognuto načinom ishrane. Postao je vegetarijanac 1931. godine kada je rekao "da je isto kada jedeš šunku i ljudsko truplo". Ubuduće je jeo velike količine mljevenog i miješanog vodenastog povrća. Doktor Morell promatrao je kako Führer jede jedno takvo jelo te je nakon toga promatrao posljedice. "Zatvor i velika nadutost pojavljivali su se u takvoj snazi da sam to rijetko susretao u svojoj karijeri", napisao je Morell. Uvjerio je Hitlera kako će novi čudesni lijekovi riješiti sve njegove probleme.
Morell je propisao tip hidrolizirane Escherichia coli bakterije poznate pod imenom Mutaflor, koja je poslije stabilizirala Führerove crijevne probleme. Hitler je bio toliko zapanjen doktorovim radom da ga je pozvao da se priključi unutarnjem krugu nacističke elite. Kasnije je doktor Morell uvijek bio blizu Hitlera.
Uz svoje grčeve u želucu, Hitler je također patio i od jutarnje omamljenosti. Kako bi riješio taj problem, Morell je napravio injekciju vodenaste tekućine koju je dobivao iz praška koji je bio u zlatnim paketima. Nikada nije otkrio aktivni sastojak u svom lijeku, poznat pod imenom Vitamultin, ali lijek je činio čuda u svakoj situaciji. Kroz nekoliko minuta, Hitler bi se ustao iz kreveta okrijepljen i pun energije.
SS doktor Ernst-Günther Schenck sumnjao je u Morellove čudesne lijekove te je uspio nabaviti jedan od paketa. Kada ga je testirao u laboratoriju, otkrio je da koristi metamfetamin.
Hitlera nije bilo briga što uzima dok god je djelovalo. Ubrzo je postao ovisan o Morellovim "lijekovima" te je stavio svoj život u doktorove ruke s groznim dugoročnim posljedicama. Prema doktorovu dnevniku, Hitler je koristio morfij, probiotike, sredstva za smirenje pa čak i bikovu spermu.
Najčudniji "lijek" koji je doktor Morell propisao Hitleru bio je kokain. Kokain se koristio rijetko u liječenju tijekom 1930. godine u Njemačkoj, ali u malim dozama i koncentraciji manjoj od jedan posto. Morell je počeo davati kokain Führeru u obliku kapi za oči. Nakon što se Hitler osjećao sve bolje i bolje nakon uzimanja "lijekova", Morell je počeo stavljati deset puta više kokaina u kapi za oči. Tako jako koncentrirana doza često je pokretala Hitlerova psihotična ponašanja tijekom kasnijih godina rata.
Adolf Hitler imao je vrlo visoko mišljenje o kokainu. Pregledavajući medicinske dokumente koji su vidjeli svijetlo dana u SAD-u 2012. godine (uključujući izvješće od 47 stranica koje je pisao doktor Morell i ostali liječnici), Hitler je počeo žudjeti za kokainom. To je bio jasan znak da je Hitler počeo razvijati tešku ovisnost. Uz kapi za oči, počeo je šmrkati kokain kako bi "očistio sinuse i smirio grlo".
Dobro se osjećao uzimajući kokain, no njegov seksualni nagon i dalje je bio nikakav. Kako bi prevladao ovo neugodno stanje, Morell mu je počeo ubrizgavati "injekcije muškosti". Sadržavale su ekstrakte od žlijezda prostate mladih bikova. Morell je također propisao "Testoviron", "lijek" koji je proizlazio iz testosterona. Hitler bi uzeo "lijek" prije provođenja noći s Evom Braun.
Dugoročni učinak uzimanja "lijekova", pogotovo amfetamina, dovodio je do kaotičnog ponašanja. To se najviše vidjelo kada su se sreli Hitler i Mussolini u sjevernoj Italiji. Nakon što je Hitler zahtijevao od svog talijanskog prijatelja da ne promjeni stranu u ratu, postao je vrlo histeričan. Povjesničar Trećeg Reicha Richard Evans izjavio je: "Prilično smo sigurni da je Morell dao Hitleru tablete prije sastanka s Mussolinijem... Bio je hiperaktivan u svakom smislu, govorio je jako brzo, svađao se itd."
Kako se bližio kraj rata, Hitler je bio sve bolesniji. Ovisan o "lijekovima", njegove su ruke bile toliko puta "probušene" da je Eva Braun optužila Morella da je psihopat. On je pretvorio Hitlera u ovisnika. Međutim, doktor je nastavio obožavati Hitlera te je ostao s njim u berlinskom bunkeru gotovo do samog kraja.
Amerikanci su zarobili doktora Morella nedugo nakon pada Trećeg Reicha te su ga ispitivali više od dvije godine. Jednom od časnika gadio se njegov nedostatak osobne higijene.
Morell nikada nije optužen za ratne zločine te je umro od moždanog udara 1948. godine, nedugo nakon izlaska iz zatvora. Ostavio je iza sebe spremljene medicinske dokumente koji su otkrivali ovisnost njegova najdražeg pacijenta.
Ironično je da je čovjek koji je bio zadužen za Hitlerovo zdravlje vjerojatno pridonio Hitlerovom konačnom padu više od svih ostalih.
Churchill je lizao kremendale...