U trenutku kada se 100. laka pješačka divizija razmjestila na novi položaj, situacija na bojištu već se stabilizirala i na ovomu dijelu bojišta topnički odjel nije imao ozbiljnih borbenih djelovanja, osim 28. prosinca, kada je potpomogao jedan prepad 227. pješačke pukovnije kod mjesta Matvejev Kurgan na lijevoj obali rijeke Mius.
FOTO: Poručnik Ostojić i „lieutenant“ Huber, koji je u dvama navratima svojim tenkom izvlačio Ostojića s istaknutoga motrilačkog mjesta, samo trenutak prije nego će ga pregaziti sovjetske snage
Nakon samo mjesec dana boravka na rijeci Mius uslijedio je novi pokret. Sovjetske snage probile su bojišnicu kod mjesta Izjum i brzo napredovale u njemačku pozadinu (Barvenkovo-Lozovajska operacija). Odjel je željeznicom prebačen do mjesta Grišino u čijoj okolici zauzima borbeni razmještaj. Uslijedile su kaotične borbe koje su se vodile u najtežim zimskim uvjetima. Jasne crte razgraničenja nije bilo, bojišnica se sastojala od niza uporišta (Stützpunkt) koja su se oslanjala na utvrđena mjesta i naselja. Naselje bi se zaposjedalo i utvrđivalo bez obzira na njegov smještaj pa makar se nalazilo u dolini ili uvali. Uobičajeno taktički važne uzvisine, grebeni i kose gubile su na značaju u zimskim uvjetima borbe. Dužnost topničkoga motritelja u ovakvim uvjetima borbe još je više bila izložena pogibelji, a u 1. bitnici na ovoj dužnosti nalazio se upravo poručnik Ostojić.
FOTO: Tijekom dugih i iscrpljujućih hodnji duž rijeke Don u mjesecu srpnju topnici bi od umora često zaspali na svojim konjima ili kolima
Nakon izuzetno teških borbi vođenih u uvjetima jake ruske zime, bojišnica koju je držala 100. laka pješačka divizija ustalila se duž rijeke Samare. Na ovaj dio bojišnice sovjetske su snage od sredine veljače 1942. izvele nekoliko uzastopnih jakih napada s namjerom izbijanja u pozadinu njemačkih snaga koje su držale Slavjansk, čime bi znatno proširili osnovicu prodora i ugrozile južno krilo Grupe armija jug. Sovjetske snage održavale su neprestan pritisak na obrambene postave duž Samare i pješaštvo potpomognuto oklopnim snagama u valovima je jurišalo na njemačke otporne točke, dok su konjaničke snage Crvene armije nastojale zaobići utvrđena mjesta i probiti se u dubinu neprijateljskoga rasporeda. Učinak topništva na gusto zbijene redove sovjetskoga pješaštva bio je strašan, poput primjerice sovjetskoga napada na selo Limanje od 21. veljače. Napad je izvršila sovjetska 534. pješačka pukovnija s podrškom nekoliko tenkova, a selo je branio 125. izvidnički odjel (Aufklarungs Abteilung 125) ojačan s trima jurišnim topovima „Stug“ III. Topničku potporu pružala mu je 1. bitnica hrvatskoga topničkog odjela koja je u selu imala svoga istaknutog motritelja, poručnika Veljka Ostojića. Prvenstveno zahvaljujući precizno navođenoj vatri hrvatskih topnika slomljen je ovaj sovjetski napad tijekom kojega je ispaljeno oko 600 granata. Prema svjedočenju satnika Franje Mladića prizor nakon bitke bio je strahovit i na bojištu je izbrojano preko 500 poginulih sovjetskih vojnika. Ogromni gubitci nisu pokolebali sovjetske snage i njihovi su se napadi nastavili nesmanjenom žestinom te se izmjenjuju s njemačkim protunapadima u kojima pojedina uporišta i po nekoliko puta prelaze iz ruke u ruku.
FOTO: Satnik Prišlin oprašta se od topnika palih za vrijeme borbi u okolici sela Ruskaja, 24. lipnja 1942. godine. Poručnik Ostojić nalazio se u koloni u kojoj su poginula četvorica domobrana od ukupno pet koliko ih je odjel izgubio toga dana i samo je čudom ostao neozlijeđen
Fotografija snimljena 22. lipnja 1942. na sovhozu KIM (Komunistička internacionalna mladež), gdje je bio smješten povoz topničkoga odjela, samo nekoliko sati nakon što je zrakoplovnom bombom pogođeno vozilo (zaplijenjeni sovjetski GAZ-AA) natovareno topničkim strjeljivom i zajedno s teretom odletjelo u zrak. Tom prilikom poginula su trojica s ove slike, uključujući sovjetskoga zarobljenika koji se dobrovoljno pridružio odjelu i kojega su domobrani smatrali za ravnopravnoga suborca. Pokopan je zajedno s ostalim poginulima u ovoj nesreći uz sve vojne počasti. Sveukupno su tada poginula tri domobrana, zarobljenik Rus te 12 konja i dva vola. Ranjen je poručnik Aleksander Filatijev, a zapovjednik 1. bitnice, satnik Marijan Prišlin, doživio je živčani slom, ali se nakon nekoliko dana vratio u postrojbu
Tako je tijekom borbi oko sela Golubovke neprijateljsko pješaštvo u dvama dvama navratima pregazilo Ostojićevo motriteljsko mjesto, ali ga je oba puta u posljednji trenutak u tenku izvukao njemački poručnik Huber. Najjači sovjetski napad odvijao se u razdoblju od 28. veljače do 2. ožujka u kojemu su snage Crvene armije zauzele Očeretino, Gromavaja Balku i Fidlerevo i približile se sve do samih topničkih postava. Protunapad potpomognut neprekidnom i brzom topničkom vatrom uspio je zaustaviti sovjetsko napredovanje, a o žestini ovih borbi svjedoči i utrošak strjeljiva – tijekom trodnevnih borbi odjel je ispalio 14 000 granata.
A Udba teški udarac je zadala Hrvatskoj 2013 g. (sa Lex Perković) od kojeg i danas imamo strašne posljedice te se ne vidi niti malo svjetlo na kraju tunela. Pozdrav dobrim ljudima