Nakon što su zrakoplovi ukrcali teret bombi, među njima i 11 bombi od dvije tone te nekoliko bombi od 250 kg, s vremenskim upaljačima zadrške od šest odnosno dvanaest sati, uslijedio je let prema Bihaću. Zapovijed je bila jasna. Sprečavanje usklađivanja neprijateljskih snaga i njihovo uništavanje, kao i, po mogućnosti, uništavanje cijelog Bihaćkog željezničkog čvorišta sa željezničkom postajom. Međutim napad je bio dozvoljen isključivo ako se cilj identificira sa sigurnošću, a kako se bombama ne bi zasule partizanske snage kojih je bilo u okolici. Ipak, vremenske prilike ovoga puta nisu bile naklonjene Zadru. Gusta naoblaka u noćnim uvjetima u potpunosti je onemogućila točnu identifikaciju Bihaća te su se svi zrakoplovi okrenuli prema alternativnom cilju. Za vrijeme leta prema Zadru četiri su se zrakoplova odvojila od glavnine te su, a nakon što nisu mogla pronaći ni Zadar, ispustila svoje bombe nasumice te nastavila let prema južnoj Italiji. Bombe je također nasumice ispustio i zrakoplov kojem su se na trupu i krilima nataložile opasne naslage leda.
Oko 20:15 sati nad Zadrom se pojavilo 27 zrakoplova. Precizno pogađanje ciljeva u noćnim uvjetima u uskoj luci kao što je bila zadarska bilo je izuzetno teško. Od deset zrakoplova iz 236. pukovnije jedan je svjetlećim bombama osvjetljavao područje, dok je preostalih devet izbacilo oko 16 tona bombi, a među njima i četiri od dvije tone. Šest zrakoplova iz 231. pukovnije izbacilo je tri bombe od dvije tone, deset bombi od 250 kg te po jednu bombu od 250 kg s vremenskom zadrškom od šest odnosno dvanaest sati. Jedanaest zrakoplova iz 330. pukovnije izbacilo je oko 13 tona bombi. Dakle ukupno je izbačeno oko 38 tona bombi, a napad je trajao čak jedan sat što ukazuje da su bombe ispuštane isključivo na pažljivo birane vojne ciljeve, a ne nasumice. Usputna razaranja civilnih ciljeva isključivo su produkt nepreciznosti bombardera. Protuzrakoplovna obrana bila je neznatna, a djelovala su sv ga dva četverocijevna topa 20 mm koja nisu mogla polučiti nikakav uspjeh protiv zrakoplova na tim visinama.
U noći 3. ožujka 1944. britanski su srednji bombarderi »Vickers-Armstrong Wellington Mk. X« iz sastava 205. skupine Kraljevskog ratnog zrakoplovstva trebali bombardirati glavne prometnice oko grada Plovdiva u Bugarskoj. U napadu su trebala sudjelovati 32 bombardera – pet iz 37. i 70. eskadrile 231. pukovnije, 11 iz 104. eskadrile 236. pukovnije, šest iz 142. eskadrile te pet iz150.eskadrile, obje iz 330. pukovnije. Međutim netom pred polijetanja došlo je do promjene mjesta napada. Savezničke obavještajne postrojbe saznale su da će se tu večer u Bihaću nalaziti ili će kroz grad prolaziti cijela njemačka divizija (bila je riječ o 1. brdskoj diviziji koja se iz Dalmacije preko Bihaća premještala na Istočno bojište) te su zrakoplovi na uzletnoj stazi upućeni u pravcu Bihaća. Kao alternativni cilj određen je Zadar – luka i brodovi u njoj. Razlog izbora Zadra kao alternativnog cilja bio je u tome što se Zadar nalazio na ruti leta iz južne Italije prema Bihaću te u tome što je savezničko zapovjedništvo imalo podatke da se u Zadru i okolnim uvalama nalaze brodovi namijenjeni desantnom iskrcavanju na otok Vis, kao i to da se zadarska luka počela koristiti isključivo noću za iskrcavanje tereta koji je dolazio sa sjevera.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novome izdanju VP magazina od ponedjeljka, 5. listopada na svim kioscima!
