Izrazito politički nestabilna situacija u Austriji u proljeće 1934. utjecala je na odluke Kraljevine Jugoslavije koje su se posebno osjetile u Varaždinu nekoliko mjeseci poslije. U Austriji je kancelar Engelbert Dollfuss (1892.–1934.) provodio politiku suprotnu interesima nacionalsocijalističke Njemačke, a nakon što je u ožujku 1934. suzbio ustanak domaćih socijalista, situacija se pogoršala. Zbog toga je Otto Planeta (1899-–1934-) 25. srpnja 1934. s gotovo stotinjak istomišljenika naoružan ušao u zgradu Vlade i ubio kancelara. Tim su činom počela zbivanja koja su ostavila odjek u prošlosti Varaždina, a koja su tema ovoga članka.
FOTO: logorski smještaj izbjeglica u Varaždinu
U Jugoslaviji je kralj Aleksandar (1888.–1934.) bio sklon približavanju nacionalsocijalističkoj Njemačkoj, a nakon zaključenja Rimskih protokola između Italije, Mađarske i Austrije samo su ojačali uvjeti za politiku njemačko-jugoslavenskog prijateljstva. Jedan je od primjera i sklapanje posebnog trgovinskog ugovora između te dvije zemlje kojim Njemačka otkupljuje jugoslavenske poljoprivredne proizvode po cijenama višim od tržišnih, a plaća ih u robi. Zbog toga je Njemačka do 1941. bila najvažniji vanjskotrgovinski partner Jugoslavije. Nakon smrti kralja Aleksandra knez namjesnik Pavle (1893.–1976.) nastavio je politiku stvaranje dobrih odnosa s Njemačkom za eventualno buduće pokriće od talijanskih pretenzija. U tom smislu treba gledati na zbivanja koja su se dogodila u Austriji, odnosno kako je velikodušno Jugoslavija primila austrijske izbjeglice, pripadnike nacističke stranke, koji su sami sebe nazivali »hitlerovcima«.
FOTO: logorska iskaznica iz Varaždina
Tri dana nakon atentata na E. Dollfussa prve izbjeglice stigli su u Jugoslaviju gdje su boravili sve do konačnog odlaska 28. studenoga. U Hrvatskoj su postojala tri organizirana logora za njihov smještaj – u Varaždinu, Bjelovaru i Požegi. U kraćem razdoblju postojali su manji logori u Kninu, Lipiku i Zagrebu te mjesta zadržavanja gdje nisu oformljeni logori. Prema jednom izvještaju, oko 117 izbjeglica u Zagrebu bilo je smješteno u većoj kući ili na posjedu u tadašnjoj Aleksandrovoj ulici br. 33. Prema istom izvoru logor u Kninu bio je dvostruko veći od zagrebačkog, no raspušten je u listopadu, a izbjeglice su preseljene u Varaždin i Bjelovar. Agenti austrijske policije izbjegličke logore podijelili su u tri kategorije – zatvoreni, otvoreni te zasebni tzv. skupine po deset. U zatvorenim logorima bile su osobe bez ili s malo vojničke obuke, u otvorenim sa završenom vojnom obukom, a tzv. skupine po deset bile su smještene u blizini granice spremne za terorističko djelovanje u Austriji. U prvu kategoriju spadali su logori u Varaždinu, Bjelovaru i Požegi.
Treba naglasiti da prema do sada dobivenim podacima kada se govori o logorima ne treba misliti da se radi o npr. kvadratom kompleksu okruženom bodljikavom žicom s drvenim barakama gdje s promatračkih kula stražari naoružani strojnicama i psima nadgledaju logoraše/ izbjeglice. Ovdje je bio slučaj da su izbjeglice s obiteljima bile smještene u samom gradu ili na rubnim dijelovima grada u (privremeno) napuštenim ili prenamijenjenim gradskim objektima, po potrebi ograđenim, dok su najistaknutiji članovi izbjeglica bili smješteni u otmjenim gradskim hotelima.
O tome kako je velikodušno Jugoslavija primila austrijske izbjeglice, pripadnike nacističke stranke, koji su sami sebe nazivali »hitlerovcima«, nakon ubojstva austrijskog kancelara Engelberta Dollfussa 25. srpnja 1934., ekskluzivno čitajte u novom broju Vojne povijesti koji je u prodaji od ponedjeljka 5. listopada. U novom broju čitajte još i druge teme. Je li okupirana Poljska bila zemlja bez kvislinga? Neki povjesničari, naime, sve više prihvaćaju tezu da kvislinga na području Poljske nije bilo ponajprije zato što ih Njemačka nije željela. Ironično iz ove teze proizlazi zaključak da je upravo Njemačka s ovim svojim stavom »spasila« Poljsku od sramote kolaboracije. Iz Domovinskog rata imamo ratni put Engleza Simona Hutta: od Kuvajta do HVO-a. Tu je i tema o zagrebačkim »sabreovima« 1960.–1968., o legendarnom američkom mlaznom lovcu F-86E »Sabre«, veteranu Korejskog rata, koji je primljen u jugoslavensko naoružanje 1956. godine. I svakako aktualno, o egzodusu bliskoistočnog stanovništva: je li to humanitarno pitanje, sekuritizacija migracija ili organizirana akcija? Dakako, u magazinu je još i niz drugih prvorazrednih tema. Na svim kioscima za samo 19,99 kuna.
Nekad hitlerovci, danas Čačić.