Nekoliko je teorija kako su u Japanu nastali samuraji. Prema jednoj od vjerojatnijih ratnici samuraji nastali su od doseljenika izbjeglica iz Koreje koji su sa sobom doveli konje. Te je konjanike u svoju službu uzeo car Kanmu 794. godine kako bi uz njihovu pomoć pokorio barbare konjanike (emishi) koji su nadzirali sjeverni dio otoka Honshu. Odlični korejski konjanici strijelci odradili su za cara taj posao vrlo uspješno. Većina japanskih povjesničara drži da su oni početak samuraja. S vremenom su mladići iz bogatijih obitelji koji su znali jahati i gađati iz luka uzimani u stalnu carsku službu. Osnova naziva tih ratnika, odnosno nove ratničke aristokracije, postao je glagol samurao koji doslovce znači – služiti. Naziv samuraji nalazi se samo poslije 794. godine.
Nakon podužega rata 1192. zbačen je car i vlast preuzima jedan od najmoćnijih feudalaca Yorimoto koji sebe proglašava vojnim zapovjednikom odnosno šogunom. Vazali koji su sljjedili Yoritomoa dobili su od njega titule i posjede, ono što je nekad mogao dodijeliti samo car. Samuraji postaju jedan od najutjecajnijih čimbenika u zemlji i pretvaraju se u privilegiranu vojničku kastu. Glavna im je zadaća ratovati za račun šoguna, a u miru nadzor nad šogunovim imanjima i ubiranje poreza.

Vrhunac moći, ali i početak pada, samuraji dostižu za vrijeme vladavine šogunata Tokugawa (1603.-1868.). Da bi učvrstili svoju vlast u zemlji nakon dugih i iscrpljujućih ratova, prvim šogunima Tokugawa bila je potrebna potpora samuraja. Zbog toga se u 17. stoljeću privilegije samuraja proširuju i prvi puta sankcioniraju zakonima. Jednim propisom iz prve polovice 17. st. samurajima je dopušteno ubiti običnoga čovjeka ako ih uvrijedi. Kao poseban znak dostojanstva samuraji mogu nositi dvije sablje – dugu (katane ili daitõ) i kratku (wakizashi ili shõtõ) kojom neprijatelju odsijecaju glavu ili izvode ritualno samoubojstvo, odnosno harakiri.

Samurajski sustav moralnih vrijednosti sadržan je u strogom kodeksu bushido (bushidõ – put ratnika) koji je ustvari idealiziran put umiranja, odnosno ubijanja. Kodeksom bušido određene su osnovne moralne norme samuraja – odanost gospodaru, časno držanje i ponašanje, preziranje pripadnika nižih društvenih slojeva, izlaganje opasnosti, umjerenost, preziranje novca i žena, nadzor emocija i na kraju živjeti svaki dan sa znanjem da će umrijeti. Najviši izraz spremnosti na samoodricanje bila je obveza na samoubojstvo, prema harakiri ritualu, u određenim prilikama: po odluci gospodara zbog počinjenih grješaka, zatim da bi se izbjeglo ropstvo, prosvjedovalo protiv zlouporabe vlasti ili odvratilo gospodara od postupaka koji bi štetili njegovom imenu i interesima.

Nakon pada šogunata Tokugawa klasa samuraja integrirana je u japansko društvo. U Meji razdoblju obnovljena je carska vlast koja je zadržala ideološki vid samurajskoga koda indoktrinirajući njime japansko društvo. Caru, koji je imao apsolutnu vlast, kodeks bushido bio je idealno sredstvo za nadzor svojega naroda. U ranim ‘30.-im godinama prošloga stoljeća vojni režim provodio je militarizaciju društva u znaku bushido kodeksa. Japanski vojnici u Drugom svjetskom ratu jurišali su sa samurajskim pokličem banzai, zabijali se u savezničke brodove kao samoubojice kamikaze ili su se odbijali predati radije izabirući smrt. Ironija je da su se pravi samuraji iz ranijih stoljeća povlačili nakon izgubljenih bitaka, obnavljali snagu i odlazili u nove bitke bez potrebe za bezrazložnom smrti.

Vojske toga vremena brojale su i do sto tisuća ljudi za koje je trebalo izraditi veliki broj oklopa. Pojednostavljenje konstrukcije i brzina izrade bili su odlučujući u pojednostavljenju postojećih oklopa u prvi među “suvremenim oklopima“ tzv. mogami. Obilježavaju ga 5-6 metalnih ploča međusobno spojenih svilenim vezicama. Osnovni dijelovi oklopa prsna su ploča (mogami do težine 7-9 kg), naramenice (sode), zaštita vrata (nodowa), dva kožna rukava pojačana žicom i malim metalnim pločama (haidate), rukavice (suneate) i zaštita butina (kusazuri). Zaštita koljena i potkoljenice također su „haidate“ i „suneate“. Na glavi ima rebrastu kacigu (tsuji kabuto) koja nosi ornament (maedate) u obliku rogova jelena i krug s trima kuglama koje predstavljaju zvijezdu – znakovlje obitelji Watanabe iz Kyota. 

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”