Jedno od najpoznatijih sovjetskih topničkih oružja iz Drugoga svjetskog rata, toliko korišteno i toliko učinkovito da se slobodno može reći kako je u velikoj mjeri bilo nositelj sovjetske napadne moći i strateških uspjeha u Drugome svjetskom ratu, bili su višecijevni bacači raketa, popularno nazvani "Katjuša" po jednoj pjesmi iz tog vremena. Kroz promidžbene materijale to se naoružanje poistovjećivalo s Crvenom armijom tako da je gotovo postalo njezin sinonim i obrnuto – kad se govorilo o Crvenoj armiji, neizostavno mjesto imale su i "Katjuše". Iako su planovi tog oružja razvijeni u konstruktorskom uredu pod zapovjedništvom generala Andreja Kostkova 1938., ideja nije bila nova jer je još u srednjovjekovnoj Koreji postojalo oružje "hwacha" koje je ispaljivalo salve strijela s pomoću raketnog pogona (drugim riječima "hwacha" povezuje se sa 1409. godinom u vrijeme dinastije Joseon, a sukladno povijesnim podacima korejski osvajač Sejong Veliki raspolagao je s čak 90 "hwacha" koji su najčešće korišteni prilikom napada na utvrđene gradove.
Isključivo na inzistiranje Žukova i Timošenka, početkom rata izrađena je bitnica sustava BM-13 i prvi put uporabljena na moskovskom bojištu 1941. godine kod mjesta Orše. Postignut je izniman uspjeh kada je udar "Katjuša" stvorio paniku i velike gubitke u njemačkim redovima. Nakon toga uspjeha budućnost "Katjuše" kao topničkog oružja paljbene potpore bila je osigurana.
U lipnju 1941. bio je gotov jedan tip "Katjuše" BM-13 koji se koristio raketama kalibra 132 mm, krajnjeg dometa 8 740 metara i mase bojne glave 4.9 kg. Te rakete bile su ispaljivane sa šinastih lansera (ukupno 16 lansera i raketa poredanih u seriju (jedan do drugog), montiranih na transportno vozilo (u prvo vrijeme nije bilo tipiziranog vozila već su upotrebljavani kamioni različitih vrsta). Nakon tri mjeseca razvijen je lakši sustav BM-8 s raketom kalibra 82 mm, krajnjeg dometa 5900 m i masom bojne glave 0.65 kg, a nakon svake godine izlazila je još jedna modifikacija.
Broj "Katjuša" u operativnoj uporabi rastao je znatno brže nego uvođenje u naoružanje bilo kojeg drugog topničkog oružja, pa je početkom rata bila tek jedna bitnica (4 oružja", da bi već do kraja 1941. bilo ustrojeno pet pukovnija i 55 samostalnih divizija "Katjuša" (ukupno 554 oružja). Na kraju rata Crvena armija raspolagala je sa 40 samostalnih divizija, 105 pukovnija, 40 brigada i sedam divizija "Katjuša" (ukupno više od 2000 lansera različitih tipova i modela).
Procvjetale jabuke i kruške, Razlila se magla nad rijekom. Izlazila na obalu Kaćuša, Na visoku, strmu obalu. Izlazila, pjesmu ona pjevala, O stepskom sinjem orlu velom O onom, kojeg je voljela, O onom, čija je pisma čuvala. Oj, ti pjesmo,, ti pjesmo, djevojačka pjesmo Leti ti za jasnim suncem sad I borcu na fronti dalekoj Od Kaćuše prenesi pozdrave. Nek se sjeti djevojke obične. Nek posluša pjesmu njenu sad. Neka zemlju čuva on rodnu A Kaćuša ljubav čuvat' će.