Kada je 1. rujna 1939. godine započela njemačka invazija na Poljsku, sva njemačka vozila (na gusjenicama i kotačima) bila su obojena u mat „panzer“ sivu boju. Siva boja ostat će standardna boja vozila njemačke vojske i Waffen SS-a do 1943. godine. Njemačko zrakoplovstvo koristilo se svjetlijom nijansom „panzer“ sive. Nije postojala standardna maskirna shema do početka 1943. godine. Neke postrojbe nanosile su tamnozelenu boju i smeđi karirani uzorak na već postojeću „panzer“ sivu boju da bi maskirale svoja vozila.
Kada su početkom veljače 1941. godine prve njemačke postrojbe došle u sjevernu Afriku da bi pomogle Talijanima, sva vozila bila su obojena u pješčano žutu boju. Međutim, za isporuke koje su kasnile nije bilo vremena u tvornicama praviti maskirni uzorak – došle su u standardnoj „panzer“ sivoj boji. Kako bi poboljšali maskiranje svojih vozila u sjevernoj Africi, Nijemci su dodali mat sivo-zelene linije. Poslije će se standardna boja njemačkih vozila u Africi sastojati od smeđe baze i maskirnog uzorka „panzer“ sive boje.
Dok su Nijemci smatrali bojenje svojih vozila nevažnim, njemačka vozila u sjevernoj Africi često su bila obojena različitim bojama koje su bile dostupne, uključujući i boje koje su zauzeli u neprijateljskim skladištima. U veljači 1943. godine standardna boja promijenila se iz „panzer“ sive u mat tamnožutu – imena „Dunkelgelb I“. Iste godine boja će se promijeniti u vrlo sličnu „Dunkelgelb II“. Sva nova ili popravljena vozila iz njemačkih tvornica bit će obojena u „Dunkelgelb“ žutu boju. Zbog poteškoća u ponovnom bojenju starijih vozila na terenu, Nijemci su vrlo loše bojili svoja vozila uzorcima žute „Dunkelgelb“ boje preko stare „panzer“ sive. Za stavljanje maskirnih uzoraka na tamnožutu bazu Nijemci su dobili limenke tamnozelene i crvenosmeđe mat boje. Boje su dostavljene kao paste koje su se trebali razrijediti benzinom ili vodom. Najviše korištena metoda bila je benzin jer boja pomiješana s vodom nije bila dugog vijeka.
Boja bi se nanosila četkama ili sprejem. Zbog velikog broja „razrjeđivača“ koje su koristile njemačke postrojbe, kao što je i staro ulje, uvijek se moglo pronaći mnogo različitih varijanti boje.
Vrlo zanimljiv uzorak bojenja u njemačkih tenkovskim postrojbama zvao se „Hinterhalt-Tarnung“ (zasjeda-kamuflaža). Sastojao se od raznih točkica nanesenih na tamnožutu bazu, kao i na tamnozelenu i crvenosmeđu mat maskirnu boju. Koncept maskirne boje dizajniran je kako bi simulirao svjetla i sjene koje stvara raslinje i šuma da bi se njemačko vozilo što lakše stopilo s okolinom.
Tijekom zimskih mjeseci Nijemci su često koristili bijelu boju, kreč ili kredu kao boju na svojim vozilima. Kreč je bio vrlo učinkovit premaz kao zimska maskirna boja. Tijekom proljeća posade vozila lako bi isprale bijelu boju uz pomoć čestih proljetnih kiša.
Zadnjih mjeseci rata boje je bilo sve manje kao i svega ostaloga u Njemačkoj vojsci. Tvornice su bojale nova vozila često bojom koja je trenutačno bila na raspolaganju. To je rezultiralo vrlo velikim brojem različitih kombinacija.
