Nakon što su se Nijemci upoznali s novim revolucionarnim sovjetskim tenkom T-34, počeli su razvijati planove za vlastiti novi brzi tenk. Trebao je zadovoljavati sve tri karakteristike koje čine jedan učinkovit tenk – mobilnost, oklop i vatrenu moć. Tijekom napada na Sovjetski Savez, Nijemci su se prvi put susreli s vrlo teškim terenom. Dok su se „Panzer IV“ i „Panzer III“ teško borili s blatom i lošim terenom diljem Istočnog bojišta zbog svojih uskih gusjenica, „T-34“ se svojom brzinom i širokim gusjenicama mogao daleko brže i bolje kretati. Imao je jači 76 milimetarski top te, prvi put u povijesti, revolucionaran ukošeni oklop. Nijemci su hitno morali nešto napraviti.
„Panther“ se prvi put pojavio tijekom bitke za Kursk 1943. godine (51. i 52. bojna, sveukupno 200 tenkova). Posade su se prvi put susrele sa svojim novim tenkovima te još nisu znali što sve može novi stroj njemačke industrije. „Pantheri“ su se kvarili te ih je bilo teško održavati. Prije napada izgubljeno je 16 tenkova zbog mehaničkih problema. Kasnije su se ti problemi brzo otklonili te je „Panther“ postao puno sigurniji i pouzdaniji tenk od „Tigra 1“ i „Tigra 2“.
Američka vojska susrela se s tenkom „Panther“ nedugo nakon „Dana D“ 1944. godine. Američke posade bile su iznenađene te je vladao strah među tenkovskim postrojbama. Svi koji su se borili protiv „Panthera“ smatrali su ga ubojitim i dostojnim protivnikom.
Početkom 1944. godine Hitler je odlučio kako će se odbaciti ime „Panzer V“ te će ga se samo zvati „Panther“. Godine 1942. počeli su davati imena svojim tenkovima i lovcima na tenkove zbog promidžbenih razloga. Nijemci su često zvali svoje tenkove po „mačkama“ (Tigar, Leopard, Ris). Samohodnom topništvu davali su imena insekata (Zrikavac, Bumbar).
„Panther“ je u mnogo čemu i dalje pratio dizajn svojih prethodnika; benzinski motor, unutrašnjost tenka. Međutim, dizajneri „Panthera“ kopirali su jedinstvene osobine tenka T-34: dobro ukošen oklop i široke gusjenice za bolju mobilnost.
Do kraja rujna 1944. godine američka vojska nije mogla uništiti „Panther“ iz daljine te su postavili M-36 lovac na tenkove sa svojim 90 milimetarskim protuavionskim topom.
Tako izvještaj američke vojske prije kraja 1944. godine glasi: „Da bi uništili „Panther“, lovac na tenkove sa 76 milimetarskim topom; (M-10 ili M-18) treba gađati bočnu ili zadnju stranu kupole, otvor gdje je virila strojnica, ili ispod oklopa topa.“
Nije li čudno kako je tenk „Panther“, koji je ušao u proizvodnju 1942. godine, i dalje bio bolji od američkih tenkova i raznih lovaca na tenkove do zadnjih mjeseci 1945. godine?
Jedan od razloga je u tome što je dizajn tenka „Panther“ proizašao iz iskustva na Istočnom bojištu gdje su se stalno odvijale velike tenkovske bitke. Utrka u razvijanju oklopa i topova između njemačkih i sovjetskih znanstvenika odvijala se velikom brzinom od početka 1942. godine. Rezultirala je sve većim tenkovima s boljim oklopom i jačom vatrenom moći.
Podvozje „Panthera“ koristilo se i za druga vozila. Razvio se „Bergepanther“ koji nije imao kupolu nego je samo služio za popravak i vuču ostalih tenkova i vozila. Tijekom veljače 1944. godine Nijemci su razvili novi lovac na tenkove poznat kao „Jagdpanther“. Bio je bez kupole sa svojim 88 milimetarskim topom na podvozju „Panthera“ modela „G“.
Bio je preskup(million reich maraca),napravljeno je samo 6000 primeraka,cesto se kvario a mehanicari su bili nemocni zbog stalnih kontranapada sovjetske pesadije.Ipak,definitvno najbolji tenk WW2.Bolji je bio jedino IS-3,ali se pojavio tek 1945.godine