24. ožujka 1999., oko 8 sati navečer, na Kosovu i oko glavnoga jugoslavenskoga grada Beograda odjeknule su prve eksplozije. Krstareće rakete ispaljene s NATO-ovih brodova stacioniranih u Jadranu pogodile su zapovjedna i komunikacijska središta i sustave protuzračne obrane. Ubrzo zatim slijedili su i napadi zrakoplova s nosača i iz baze u talijanskom gradu Avianu. „Svi napori da se postigne političko rješenje kosovske krize propali su i nema druge mogućnosti nego poduzeti vojnu akciju“, izjavio je glavni tajnik NATO-a Javier Solana najavljujući početak napada
Sjevernoatlantskog saveza na Miloševićevu Jugoslaviju. Dan prije visoki američki poslanik Richard Holbrooke u posljednji je trenutak bezuspješno pokušao uvjeriti Slobodana Miloševića da prihvati mirovni plan za Kosovo koji bi zajamčio autonomiju lokalnom albanskom stanovništvu, ali ne i neovisnost. Srbijanski je vođa nastavio i dalje odbijati ključni element plana: razmještanje mirovnih snaga predvođenih NATO-om na Kosovo. Sukobi u nekadašnjoj autonomnoj pokrajini vrhunac su dosegli 1998. kada je albanska Oslobodilačka vojska Kosova uspostavila kontrolu nad većim dijelom teritorija. Srbi su odgovorili protuofenzivom milicije i vojske ubijajući civilno stanovništvo. To je dovelo do masovnog egzodusa Albanaca i velike humanitarne krize. Nakon bezuspješnih pritisaka i pregovora, NATO predvođen Amerikancima odlučio je reagirati. U napadima je uništen velik dio borbene tehnike Jugoslavenske armije, ali i brojna infrastruktura poput mostova, rafinerija i zrakoplovnih luka. Stradalo je više od 10.000 vojnika, ali i nekoliko tisuća civila u brojnim incidentima. Srbi su uspjeli srušiti samo jedan američki zrakoplov, nevidljivi bombarder F-117. Za napada na Beograd, zbog pogrešnih podataka, pogođeno je i kinesko veleposlanstvo prigodom čega su poginula tri kineska državljana.
U vrijeme zračne kampanje Međunarodni sud u Haagu najavio je podizanje optužnice protiv Slobodana Miloševića zbog događaja na Kosovu, ali i na području bivše Jugoslavije. Nakon više od dva mjeseca zračnih napada Beograd je prihvatio Holbrookeov plan i povukao svoje snage s Kosova, što je bio početak Miloševićeva pada.
Kinesko veleposlanstvo pogođeno je zato što su kinezi sakupljali djelove srušenog F-117. Raketu su parkirali ravno u ulazna vrata ambasade. Bilo je to vrijeme suočavanja srbije sa terorom koji su sijali po svim susjednim zemljama. Suočavanje traje još uvijek i opet i iznova na sebe gledaju kao žrtvu. Najbolja stvar što se desila je što su srbi masovno izbjegli iz hrvatske nakon oluje, jer da nisu Hrvatska bi bila kao i Bosna. A kad Srbija uđe u EU mislim da će europa zažaliti.