NAPOLEONOVI RATOVI

Napoleonova katastrofalna invazija na Rusiju

Napoleon Rusija
Foto: Wikimedia CC
1/7
12.12.2016.
u 20:00

"Došao sam jednom i za sva vremena obračunati se s barbarima sa sjevera", izjavio je svojim savjetnicima te dodao: "Mač je sada izvučen. Moramo ih odbaciti daleko na led kako sljedećih 25 godina ne bi došli u napast da se zamaraju s poslovima civilizirane Europe".

Nakon što je preuzeo vlast 1799. godine, francuski vođa Napoleon Bonaparte pobijedio je u nekoliko važnih bitaka te zagospodario većinom Europe, piše History.

Pripojio je današnju Belgiju i Nizozemsku te velike dijelove današnje Italije, Hrvatsku i Njemačku te postavio svoje vladare u Švicarsku, Poljsku te različite njemačke države. Španjolska je većinom bila pod njegovom vladavinom iako su se trajno javljali partizani i gerilske formacije, a Austrija, Pruska i Rusija ubrzo su postale saveznice. Jedino je Velika Britanija ostala izvan njegovog stiska ruke. Godine 1806. Napoleon je kaznio Britance embargom koji je poznat pod imenom Kontinentalni Sustav. Međutim, do kraja 1810. godine, car Aleksandar I se više nije slagao s time jer je embargo jako teško utjecao na rusku trgovinu i vrijednost rublje.

Foto: Wikimedia CC

Ilustracija: početak invazije, prelazak rijeke Njemen

Car Aleksandar je nametnuo veliki porez na francuske luksuzne proizvode te odbio sve Napoleonove pokušaje da oženi jednu od njegovih sestara. Vrhunac napetosti dogodio se kada je 1807. godine uspostavljena Varšavska kneževina. Iako je Napoleon stvorio kneževinu od pruskih, a ne ruskih teritorija, Aleksandar se plašio da će to samo raspiriti poljski nacionalizam (navod iz knjige autora D. M. G. Sutherlanda, profesora povijesti na sveučilištu Maryland koji je napisao dvije knjige o Napoleonovom dobu - "Do današnjeg dana, ljubavna veza između Poljaka i Francuza nije završila", izjavio je Sutherland.

Foto: Wikimedia CC

Ilustracija: Veličanstvena vojska kod Minska obavijenog u plamenu

Napoleon koji je smatrao Rusiju prirodnim saveznikom jer nije bilo teritorijalnih sporova s Francuskom, uskoro je htio naučiti Aleksandra lekciji. 1812. godine, francuski je car okupio veliku vojsku iz svih dijelova Europe te ušao u Rusiju 24. lipnja. "To je bila najrazličitija vojska još od vremena Križarskih ratova", izjavio je Sutherland. Brojevi variraju, ali stručnjaci tvrde da je bilo oko 450 000 vojnika, a najviše je 650 000 vojnika prešlo rijeku Njemen kako bi se borilo protiv najviše 200 000 ruskih vojnika. Napoleonov cilj je bio brza pobjeda koja će natjerati Aleksandra da sjedne za pregovarački stol. Međutim, Rusi su se povukli te pustili Veličanstvenu vojsku da zauzme Vilnius 27. lipnja bez ispaljenog metka. Kao znak nadolazećih loših događaja za vojsku, ubrzo je počela velika susnježica i ledena kiša. Tijekom oluje te noći poginuo je mali broj vojnika i konja. Kako bi stvari išle još gore po Napoleona, vojnici Veličanstvene vojske već su tada dezertirali te pljačkali u potrazi za hranom. Međutim, Napoleon je ostao uvjeren u konačnu pobjedu. "Došao sam jednom i za sva vremena obračunati se s barbarima sa sjevera", izjavio je svojim savjetnicima te dodao: "Mač je sada izvučen. Moramo ih odbaciti daleko na led kako sljedećih 25 godina ne bi došli u napast da se zamaraju s poslovima civilizirane Europe".

Krajem srpnja Rusi su sličnim načinom napustili Vitebsk te zapalili skladišta te most koji je vodio izvan grada. Sredinom kolovoza napustili su Smolensk te također zapalili grad. Puno je seljaka zapalilo svoje urode kako ne bi došli u ruke Francuza. Ljeto je također imalo utjecaj na francuske vojnike. Vojnici su padali kao pokošeni zbog bolesti kao što su tifus i dizenterija.

Na tisuće je vojnika poginulo u borbama kod Smolenska ali ipak Rusi se nisu čvrsto suprotstavili Veličanstvenoj vojsci tek do 7. rujna i bitke kod Borodina koja se dogodila 120 kilometara od Moskve. Tog dana, Francuzi i Rusi su se nemilosrdno bombardirali topništvom. Oko 3 udara topa te 7 pucnjeva muškete odzvanjalo je svake sekunde. Gubitci su na obje strane bili ogromni, oko 70 000 mrtvih i ranjenih. Umjesto da se nastave boriti i drugoga dana, Rusi su se povukli te ostavili otvorena vrata prema Moskvi.

Dana 14. rujna, Veličanstvena vojska je ušla u Moskvu te ubrzo shvatila da je cijeli grad u plamenu. Većina je stanovništva već napustila grad te za sobom ostavila velike količine jakih alkoholnih pića ali malo hrane. Francuske su snage pile i pljačkale dok je Napoleon čekao Aleksandrovu predaju. Međutim, predaja nikada nije stigla, snijeg je počeo padati te je Napoleon povukao svoju vojsku iz Moskve 19. listopada shvativši da ne mogu preživjeti zimu.

Foto: Wikimedia CC

Ilustracija: Polja obojana crvenom bojom označavaju dijelove grada tada pod plamenom

Tog trenutka je Napoleon imao oko 100 000 vojnika, ostatak je poginuo, dezertirao, bio ranjen ili pobjegao. Prvotno se trebao povlačiti prema jugu, ali su njegove postrojbe odbačene nazad na cestu kojom su došle nakon što ih je ojačana ruska vojska napala kod Maloyaroslavetsa. Sve su zalihe tim putem potrošene, a kada se vojska vratila u Smolensk, shvatila je da su dezerteri ili zaostali vojnici pojeli svu hranu. Konji su umirali svakog dana, a krila Veličanstvene vojske bila su napadnuta svakoga dana. Kako bi situacija bila još gora, zima je došla nekoliko tjedana ranije s vrlo snažnim vjetrovima, temperaturama ispod nule i puno snijega. Tijekom vrlo hladnih noći, na tisuće je vojnika i konja preminulo od pothlađivanja. Ubrzo su nastale priče o vojnicima koji su ulazili u mrtve životinje kako bi se zagrijali ili kako su postavljali mrtva tijela na prozore da posluže kao izolacija od hladnoće. "Stvari su jako brzo krenule na gore", izjavio je Paine.

Foto: Wikimedia CC

Foto: Wikimedia CC

Ilustracija: Povlačenje Veličanstvene vojske

Foto: Wikimedia CC

Ilustracija: Veličanstvena vojska prelazi rijeku Berezinu

Foto: Wikimedia CC

Ilustracija: Napoleonovi generali pokušavaju popraviti situaciju katastrofalnog povlačenja

Krajem studenoga, Veličanstvena vojska je za dlaku izbjegla kompletno uništenje kada je prešla rijeku Berezina (desni pritok Dnjepra), ali je ostavila na tisuće ranjenih. "Od tog trenutka, svatko se borio za sebe", dodao je Paine. Dana 5. prosinca, Napoleon je ostavio vojsku i zapovjedništvo zapovjedniku Joachimu Muratu te krenuo prema Parizu usred glasina da se sprema vojni udar. Devet dana kasnije, ono što je ostalo od Veličanstvene vojske vratilo se preko rijeke Njemen. Ohrabreni nakon pobjede, Austrija, Pruska i Švedska ponovno su se pridružile Rusiji i Velikoj Britaniji u borbi protiv Napoleona. Iako je francuski car uspio podići još jednu ogromnu vojsku, ovoga puta nije imala dovoljan broj konjice i iskustva. Napoleon je pobijedio u nekoliko bitaka na početku sukoba, ali je teško poražen u bitki kod Leipziga 1813. godine. Do ožujka je osvojen i Pariz, a Napoleon je natjeran u izbjeglištvo na otok Elbu. Godine 1815. Napoleon je još jednom pokušao osvojiti vlast ali je poražen u bitki kod Waterlooa. "Karlo XII je probao, Napoleon je probao, Hitler je probao, očito se nikada ne isplati napadati Rusiju", izjavio je Bell.

Foto: Wikimedia CC

Ilustracija: Smanjivanje broja vojnika od početka povlačenja

>>Kamen temeljac za dom invalida 1671. godine

>>Napoleon porazio habsburšku vojsku; iskrcavanje švedske vojske u Pomorju

Komentara 1

OD
oltar domovine
19:10 12.01.2017.

I ovdje rusi agresori kao uvjek

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije