Jedan od najvećih barbarskih osvajača hunski vođa Atila, nazvan »Bič Božji«, u krvavom je pohodu na Europu u prvoj polovici 5. stoljeća stvorio golemu državu. Protezala se od obala Volge na krajnjem istoku do obala Rajne na zapadu, odnosno od Baltika na sjeveru i Alpa i Dunava na jugu. Napredujući kroz Europu Atila je podjarmljivao i uništavao sve na što je naišao. Okrutnost hunskih jahača opisali su rimski izaslanici koji su se trebali naći s Atilom. Obale rijeke Nišave kojom su prolazili bile su prekrivene ljudskim kostima, a zadah smrti bio je toliko jak da nisu mogli ući u grad. Mnoga mjesta kroz koja je Atila prošao pogodila je slična sudbina, osobito za vrijeme invazije na Galiju. Hunski je kralj sa svojim hordama, pojačanima raznim germanskim skupinama, u proljeće 451. prešao Rajnu. Njegove su horde, pošavši prema jugozapadu, osvajale sjever Galije. Ondje mu se, na Katalaunskim poljima kod Chalonsa, 20. lipnja 451. suprotstavio posljednji veliki ratnik antičkog svijeta, rimski vojskovođa i gospodar Zapadnog Rimskog Carstva Flavije Aecije, potpomognut moćnim vizigotskim kraljem Teodorikom. Krvava bitka, u kojoj je sudjelovalo između 30 000 i 60 000 ratnika na svakoj strani, vodila se do krajnjih granica. Saveznička vojska bila je podijeljena u tri grupe – lijevo krilo su držali Aecijevi Rimljani, a desno Teodorikovi Vizigoti.

Centar je namjerno ostavljen Alanima budući da je postojala mogućnost da nepouzdani Sangiban usred bitke prebjegne Atili; ako bi se to dogodilo, saveznička vojska bi još uvijek mogla imati očuvana krila. Hunima je pak borbeni raspored i taktiku odredilo uzvišenje koje se nalazilo na središtu Katalaunskog polja; oni su uspjeli zauzeti njegov desni rub, a Rimljani lijevi. Atila je držao da će mu posjed cijelog uzvišenja donijeti prednost te je naredio sveopći napad. Međutim Rimljani su uspjeli zauzeti taj položaj i odbiti hunski napad s teškim gubicima. Hunske trupe sa uzvišenja su natjerane u povlačenje, izazvavši potpuni metež i kaos u svojim redovima. Saveznici su potom krenuli u juriš. Na desnom krilu su Vizigoti napredovali daleko brže od Alana u centru i uspjeli su doprijeti do samog Atilinog logora, koji su Huni utvrdili u posljednji trenutak koristeći vlastita kola. Aecijeva nadmoćna taktika spasila je Carstvo od barbarske najezde, ali je u bitki poginuo vizigotski kralj Teodorik. Poslije dva dana borbi Atila je uzmakao i vratio se u Germaniju. Međutim to još nije bio potpun poraz pa je »Bič Božji« sljedeće godine opustošio gornju Italiju, pripremajući se za udar na srce Carstva. Car Valentinijan sklonio se u Rim, a iz grada je ususret okrutnom hunskom osvajaču krenuo papa Lav I. U blizini Mantove postignut je dogovor da će Atila napustiti Italiju u zamjenu za godišnji danak. Veliki hunski vladar Atila umro 453. tijekom svoje svadbe od jakog izljeva krvi iz nosa. Njegovo carstvo srušilo se isto tako brzo kako je i nastalo, a da za sobom nije ostavilo ništa, osim ruševina i dugotrajne uspomene na strašnog osvajača u pučkim tradicijama. 

Bitka na Katalaunskim poljima bila je zadnja pobjeda Zapadnog Rimskog Carstva prije njegova konačnog raspada.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest