Negdje pred sam kraj ljeta, točnije početkom 1993. Godine, na ideju Pere Barbarića zvanog Pepi, prišlo se formiranju Postrojbe za posebne namjene PPN "Gavran 2" u Čitluku. Postrojbu su uglavnom činili ljudi s velikim ratnim iskustvom što su ga stjecali na ratištima diljem Hrvatske. Nakon izbijanja rata u Hercegovini, vraćaju se rodni kraj braniti svoja ognjišta. Većina bojovnika koji su činili ovu postrojbu mahom su iz Hercegovine. U početku osnivanja postrojbe PPN "Gavran 2" za zapovjednika je postavljen Pero Barbarić Pepi koji je tu dužnost obavljao sve do demobilizacije postrojbe. Ubrzo nakon formiranja postrojbe "Gavran 2" uvidjelo se da su oni koji su zagovarali i formirali ovakvu postrojbu bili potpuno u pravu. Od samog osnutka PPN "Gavran 2" bilježi uspjehe, a vatreno krštenje postrojba je imala na južnom dijelu mostarske bojišnice, točnije u predjelima Pijesaka, Gubavice, Kajgin-Kićina, Releja i vrela Bune. Poslije bitaka na bojištima u srednjoj Bosni, odlaze na kupreško-livanjsku bojišnicu gdje daju svoj doprinos u oslobađanju Čelebića, Ljubunčića i Radanovaca. Postrojba je za postignute uspjehe na bojišnicama pohvaljivana od visokih vojnih i civilnih dužnosnika hrvatskoga naroda, a osim oslobađanja hrvatskih prostora od neprijatelja, PPN "Gavran 2" pomaže u očuvanju dostignutih crta razdvajanja braći u Konjicu, u mjestima Zaslivlju, Zabrđu i Turiji. Ovu postrojbu od prvih dana osnutka krasi red, rad i vojnička stega, a sve je to rezultiralo uspjesima na bojnom polju.
Ovaj tekst završio bih rečenicom: "Gavrani, to su momci koji su znali samo za pobjede, porazi su im bili strana riječ".
