Tuskegee, odnosno afroamerički zrakoplovci koji su služili u 33. lovačkoj i 477. bombarderskoj skupini američkog zrakoplovstva bili su jedina postrojba Američkoga ratnog zrakoplovstva. A sve je počelo u lipnju 1941. kada je u Tuskegeeju (Alabama) bila odabrana skupina od 271 mladog pilota, koji su godinu dana prije trenirali u lokalnome civilnome zrakoplovnom centru da bi se obučili za služenje u 99. lovačkoj eskadrili. Ta malena postrojba bit će jezgra prvih "crnih eskadrila" u Drugome svjetskom ratu.
Već u travnju 1943. godine 99. lovačka eskadrila poslana je u sjevernu Afriku gdje su njezini piloti služili u sastavu 33. lovačke skupine na sredozemnom bojištu. Eskadrilu su činili uglavnom lovački zrakoplovi P-40 Warhawk. Jedan od prvih zadataka ove eskadrile bilo je sudjelovanje u zračnoj potpori pri savezničkom iskrcavanju na Siciliji.
Početkom 1944. godine u Italiju stiže i 332. lovačka skupina u čijem su sastavu tada bile tri eskadrile (100., 301. i 302.), a u svibnju joj se pridružila i 99 lovačka eskadrila. U to su vrijeme afroamerički piloti još uvijek letjeli u lovcima P-39 Aircobra, no nakon kraćeg eksperimentiranja s lovačkim zrakoplovima P-47 Thunderbolt, prešli su na P-51 Mustang, lovački zrakoplov po kojem su Tuskegee zrakoplovci do kraja rata ostali poznati.
Od svibnja 1944. postrojba je bila stacionirana u Ramitelliju, blizu Termolija, na zapadnoj obali Jadrana. Zapovjednik postrojbe u to vrijeme bio je brigadir Benjamin O. Davis, poslije prvi afroamerički general Američkog ratnoga zrakoplovstva.
U tom su razdoblju eskadrile 332. lovačke skupine nakratko sudjelovale u bombardiranju Monte Cassina, no većinu vremena provele su u eskortnim misijama i kao potpora strateškom bombardiranju na području Austrije, Mađarske, Češke i Njemačke.
Do kraja rata Tuskegee zrakoplovci sudjelovali su u oko 180 eskortnih misija u kojima je stradalo oko 25 savezničkih bombardera, što je iznimno malen broj i govori u prilog učinkovitosti pilota 332. lovačke skupine, koji su vrlo brzo po dolasku u Italiju dobili nadimak Crveni repovi (zbog načina na koji su bojili repove svojih zrakoplova).
Do kraja rata obuku u Tuskegeeju završilo je oko 992 afroameričkih pilota, od toga broja njih 450 sudjelovalo je u ratnim operacijama, pri čemu ih je oko 150 izgubilo živote (84 pilota poginula su izvan područja ratnih operacija).
Dio Tuskagee zrakoplovaca nije sudjelovao u ratu; naime, 477. bombarderska skupina (kasnije mješovita skupina) do kraja rata nije bila upućena ni na jedno od prekooceanskih bojišta.
