Ove godine navršava se četvrt stoljeća od početka Domovinskog rata, ali je također ovu kalendarsku godinu, povodom 450. obljetnice Sigetske bitke, Hrvatski sabor simbolički proglasio »godinom Nikole Šubića Zrinskog«. Upravo u svibnju 1991. ustrojena je postrojba specijalne namjene koja ime temelji na impresivnoj ratničkoj tradiciji plemićke obitelji Zrinski, stoga je prikaz ratnog puta elitne postrojbe Ministarstva obrane Republike Hrvatske i više nego primjeren. Ipak, najpotrebnije je javnosti predočiti malo znana djela postrojbe za koju je i predsjednik Franjo Tuđman proročanski predvidio kako će zbog specifičnosti namjene njezini rezultati ostati manje poznati javnosti, ali će jednog dana biti upamćeni kao važan čimbenik u stvaranju hrvatske države. Temelj oružane moći Republike Hrvatske bile su gardijske brigade Hrvatske vojske, ali itekako važnu ulogu imale su specijalne snage profesionalne vojske. Temeljem zapovijedi Ministra obrane RH Martina Špegelja i zamjenika ministra obrane Gojka Šuška 18. svibnja 1991. godine ustrojena je prva takva postrojba Glavnog stožera HV-a: bojna »Zrinski«. Od 300 pripadnika Jedinice za posebne namjene MUP-a RH iz Kumrovca za novoosnovanu postrojbu strogom selekcijom odabrano je 27 kandidata kojima su priključena još dva pripadnika Antiterorističke jedinice MUP-a iz Lučkog. Postrojba je bila smještena u objektima bivše političke škole u Kumrovcu. Prvi zapovjednik bojne »Zrinski« bio je pukovnik Ante Zorislav Roso, a njegovim zamjenikom imenovan je bojnik Miljenko Filipović, obojica povratnici u Hrvatsku kao dočasnici elitnih postrojbi francuske Legije stranaca. U rekonstrukciji ratnog puta bojne »Zrinski« koristili smo sjećanja dozapovjednika, kasnije i zapovjednika bojne »Zrinski« i 1. hrvatskog gardijskog zdruga generala Miljenka Filipovića. Osim domoljublja i snažnog karaktera, kandidat za pristup bojni »Zrinski« morao je zadovoljiti strogo određene kriterije. Trebao je biti odlična zdravstvenog stanja, neoženjen, psiho-fizički spreman podnijeti i najveće napore, a također nije smio biti stariji od 25 godina. Dozapovjednik bojne Filipović tijekom služenja u Legiji stranaca uspješno je prošao najzahtjevnije oblike obuke i stekao diplomu elitnog padobranca, ronioca, vođe skupine komandosa i instruktora borbe prsa o prsa. Stečeno znanje uložio je u pripremu organiziranja i provođenja ubrzane obuke pripadnika bojne »Zrinski«.
FOTO: Prvi zapovjednik bojne „Zrinki“ Ante Zorislav Roso i Vinko Filipović na obuci. Krapina, svibanj 1991.
»U Domovinu sam se nakon sedam godina izbivanja vratio oko Božića 1990. godine i dogovorio se s nadležnima da se vratim za stalno, ne bih li svojim znanjem pomogao stvaranju Hrvatskih oružanih snaga. Iz tog razloga već tijekom siječnja 1991. konačno sam se vratio i angažirao kao instruktor u Antiterorističkoj jedinici Lučko. U ATJ Lučko vršili smo obuku po zadanom planu i programu, a uskoro smo kao postrojba dobili u zadaću riješiti krizu nastalu zbog terorističke okupacije područja Nacionalnog parka Plitvice, što je zapravo bio početak oružanog sukoba u Hrvatskoj. U to vrijeme upoznao sam pokojnog Gojka Šuška koji je imao itekakvog sluha za ustrojavanja elitne postrojbe za specijalne namjene. Po njegovoj ideji i odobrenju s nekoliko kolega otišao sam u Kumrovec pripremati teren za ustrojavanje specijalne postrojbe koja je, naravno, još uvijek u to vrijeme bila u sastavu MUP-a. U međuvremenu iz Francuske je došao Ante Roso i nas dvojica ustrojili smo bojnu »Zrinski«. U Kumrovcu su također bile smještene određene specijalne postrojbe MUP-a, a mi smo od tih pripadnika strogom selekcijom izdvojili njih tridesetak i to je bio početak bojne »Zrinski«. Ustroj i obuku bazirali smo na metodama i iskustvu koje smo stekli tijekom boravka u francuskoj Legiji stranaca. Dakle, može se reći da se ubrzana obuka izvodila na isti način kako se izvodila u Legiji, odnosno da je to bila vrlo zahtjevna psihofizička obuka kandidata.«
FOTO: Pripadnici bojne „Zrinski“ u Vukovaru, srpanj 1991.
Bojna »Zrinski« ustrojena je s namjenom samostalnog djelovanja na cijelom teritoriju Hrvatske te izvođenja diverzantskih akcija u dubini neprijateljskog teritorija u obliku manjih borbenih skupina. Nakon ustrojavanja počelo se s intenzivnom obukom bojevim streljivom, a gardiste se obučavalo da trpe povrede i bol koji su ih očekivali u nadolazećem ratu. U vrlo kratko vrijeme pomaknute su granice psiho-fizičke izdržljivosti kandidata, a obuka oružjem vršila se svim u to vrijeme dostupnim borbenim sredstvima (pješačko oružje, eksploziv, mine, protuoklopno oružje, topničko oružje itd.). Ante Zorislav Roso prilikom prvog susreta odabranim kandidatima obratio se riječima: »One koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku umoljavam da napuste dvoranu«.
Opširno o ratnom putu ove postrojbe čitajte u novom broju magazina „Vojna povijest“ koji je u prodaji na svim kioscima od 5. svibnja.
U novom broju ističemo još i ove teme: operacija „Bura“ iz Drugoga svjetskog rata, ili prodor njemačke vojske i oružanih snaga NDH u južnu Hercegovinu 27. siječnja - 4. veljače 1945. godine; iz Prvoga svjetskog rata obrađujemo Jyllandsku pomorsku bitku 1916. godine; prisjećamo se stoljeća irskog ustanka.
Sve to, i još puno toga drugoga, na 92 stranice za samo 19,99 kuna na svim kioscima od 5. svibnja!
Vjecna slava i hvala hrvatskim vitezovima