Razvoj bespilotnih letjelica započeo je 1936. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, na prijedlog starijeg poručnika bojnog broda Delmara Fahrneya za potrebe Ratne mornarice (USN).Unatoč ograničenjima vezanih za tadašnju tehnologiju, projektu napadne letjelice dan je nizak prioritet. Ipak početkom 1940, razvojem radarskog visinometra i televizije, projekt je postao izvediv, pa je prvo operativno testiranje napadne letjelice protiv cilja na moru izvršeno u travnju 1942. godine. Istog mjeseca uslijedila su testiranja napadne letjelice tvrtke Naval Aircract Factory TDN. Tvrtka Interstate Aircraft dobila je ugovor za dva prototipa i 100 serijskih letjelica, poboljšanog i pojednostavljenog dizajna oznake TDR-1, za potrebe Ratne mornarice.
Kontrola i upravljanje letjelicom vršena je obično sa zrakoplova Grumman TBF Avenger, gdje je operater upravljao njome preko TV ekrana koji je prenosio sliku s kamere montirane u nos letjelice, te radarskog visinometra.
Pogonsku skupinu činila su dva klipna motora Lycoming O-435 snage 220KS svaki, jednostavnog dizajna čiju su konstrukciju činile čelične cijevi, konstruirane od strane tvrtke Schwinn koja je inače proizvodila bicikle s drvenom oplatom. To je značilo da se za njenu proizvodnju nisu koristili strateški materijali. Za aerodinamička testiranja postavljala se pilotska kabina za jednog člana.
TDR-1 je imao tricikl stajni trap koji se odbacivao nakon polijetanja kako bi se poboljšale letne karakteristike.
Zbog tehničkih problema i niskog prioriteta, serija od naručenih 1000 smanjena je na svega 300 letjelica. Jedan primjerak pod oznakom XBQ-4 testiralo je Zrakoplovstvo kopnene vojske (USAAF) koje na kraju ipak nije naručilo serijsku proizvodnju.
Godine 1944. pod kontrolom Zračnih snaga za posebne namjene (Special Air Task Force – SATFOR), TDR-1 je ušao u operativnu uporabu protiv japanskih snaga na južnom Pacifiku. Letjelicom je bila opremljena jedna mješovita grupa (Special Air Task Group 1) zajedno s kontrolnim zrakoplovom Grumman TBF Avenger. Prvo borbeno djelovanje zbilo se 27. rujna iste godine, kojom prilikom je napadnuto brodovlje Japanske ratne mornarice. Unatoč uspjehu, program napadne bespilotne letjelice otkazan je nakon 189 proizvedenih primjeraka, zbog tehničkih problema koji nisu riješeni i činjenice da se konvencionalno naoružanje pokazalo dovoljnim za konačni poraz Japana. Zadnje borbeno djelovanje bilo je mjesec dana kasnije, 27. listopada 1944, prilkom čega je od 50 letjelica njih 31 uspješno napala zadane ciljeve bez gubitka pilota STAG-1.
Nakon rata pojedini primjerci su preinačeni u privatne sportske letjelice.
- Općenite karakteristke:
- posada: 0-1
- raspon krila: 14 m
- masa: 2676 kg
- pogonska skupina: 2*Lycoming O-435 od po 220KS
- Letačke karakteristike:
- brzina krstarenja: 225 km/h
- domet: 684 km
- Naoružanje:
- bomba mase 910kg (1000 lb) ili 1 torpedo
