Kako bi osigurala daljnje odstupanje kroz Srbiju, Grupa armija E uspostavila je prema istoku novu crtu obrane između Uroševca i Kraljeva, osposobila i osigurala komunikaciju Novi Pazar – Višegrad i pojačala snage na području Kraljeva i Kragujevca postrojbama koje su se povlačile iz Grčke. Ova se obrambena crta ubrzo našla na udaru združenih snaga NOVJa i Crvene armije, koje su upućene na ovo područje odmah nakon zauzimanja Beograda te su pred ovim snažnim pritiskom njemačke snage bile prisiljene 21. listopada napustiti Kragujevac. Nakon zauzimanja Kragujevca bojišnica se ustalila duž prometnice Kraljevo – Čačak – Užice. Njemačke snage, koje su branile ovaj dio bojišnice, nalazile su se u sljedećem rasporedu: - desni odsjek od Kovača do Miločaja, zaposjela je 7. SS dobrovoljačka gorska divizija (Freiwilligen Gebirgs Division) Prinz Eugen (bez 13. SS pješačke pukovnije), kojoj su podčinjene 737./117. lovačka pukovnija (Jäger Regiment) i borbena grupa Burgemeister (524./297. pješačka pukovnija ojačana topničkim odjelom); - središnji odsjek od Miločaja do rijeke Čemernice, zaposjela je borbena grupa Fischer (13. SS pješačka pukovnija ojačana opkoparskom i protuoklopnom satnijom, odjelom protuzrakoplovnih topova i topničkim odjelom); - lijevi odsjek od rijeke Čemernice do sela Vidove, zaposjela je 104. lovačka divizija (bez 734. lovačke pukovnije), ojačana bojnom vojne policije Daniel, 1001. tvrđavskom bojnom (Festungs-Infanterie- Bataillon), bojnom mornara i oklopnom satnijom.
Ove njemačke snage nalazile su se u sastavu XXXIV. zbora, a nasuprot njih nalazile su se: - 23. srpska udarna divizija na odsjeku Vidova – Prijevor – Vranići; - sovjetska 51./93. pješačka pukovnija zaposjela je odsjek oko Preljine (preostale snage divizije bile su razmještene u dolini Ljiga i Kolubare); - 17. istočno-bosanska udarna divizija NOVJ-a na odsjeku Mojsinje – Bresnica – Bumbarevo Brdo; - 2. proleterska divizija NOVJ-a istočno od Kraljeva na odsjeku Vitanovac – Vrba; - sovjetska 223. pješačka divizija na Kotleniku i prema Vrbi. Sovjetske snage nalazile su se pod zapovjedništvom 68. zbora, a snage NOVJ-a bile su u sastavu 14. srpskog korpusa (zbora). Nama je posebno zanimljiva 23. srpska udarna divizija jer se u njezinom sastavu od 13. listopada nalazila i 1. jugoslavenska brigada pod zapovjedništvom potpukovnika Marka Mesića. Brigada je raspoređena na bojišnicu kod Čačka 30. listopada 1944. godine i preuzela odsjek oko sela Vranjići, na krajnjem lijevom krilu matične divizije, dok je postav lijevo od Brigade držala sovjetska 51./93. pješačka pukovnija.
FOTO: Skupina časnika, od kojih časnik u sredini nosi oznake političkog komesara brigade
Neposredno nakon preuzimanja položaja, brigada je zaprimila zapovijed iz stožera divizije da izvrši presijecanje željezničke pruge Čačak – Vidovski tunel (pruga prema Višegradu) kod sela Trbušani. U napadu su bataljun (I. bojna) na desnom krilu, a II. bataljun na lijevom. Svakoj je neposrednu topničku potporu pružala po jedna bitnica topova 76mm ZIS-3 iz sastava brigadnog topničkog odjela (artiljerijski divizion). Osim toga, topničku potporu napadu trebalo je pružiti i topništvo Crvene armije snage triju odjela teških haubica, kao i višecijevni bacači raketa „Kaćuše“. Napad je počeo u 15.00 sati i pritom I. bataljun nije naišao na jači otpor neprijatelja te je do 22.00 sata izbio na položaje 800 metara sjeverno od sela Trbušani. Na pravcu napredovanja II. bataljuna otpor je bio znatno jači i ova je postrojba od samog početka napada vodila teške borbe. Usprkos tomu II. bataljun uspijeva napredovati 1 km u dubinu neprijateljskog rasporeda i do ponoći zauzeti uzvisine iznad Čačka.
Kojih sat vremena kasnije na ovom odsjeku počeo je njemački protunapad čije je težište bilo usmjereno na spoj II. bataljuna i sovjetske 51./93. pješačke pukovnije. Nijemci su se uspjeli probiti na desnom krilu sovjetske pukovnije, stoga je stožer brigade iz pričuve uputio 2. vod jurišne satnije, kako bi zaštitilo ugroženo lijevo krilo. Dolaskom ovog voda zaustavljen je daljnji prodor neprijatelja i nastali rascjep se zatvara. Približno u isto vrijeme, u 02.00 sata, I. bataljun nastavlja s napredovanjem prema Trbušanima i uništava njemačke istaknute postave pred selom. Samo selo Trbušani zauzeto je u 04.00 sata 31. listopada i bataljun izbija na lijevu obalu rijeke Morave. Pridodana I. bitnica, koja se cijelo vrijeme nalazila neposredno uz pješaštvo, uspjela je neposrednom vatrom uništiti nekoliko njemačkih betonskih bunkera i znatno je pridonijela uspjehu u ovoj borbi. Nakon zauzimanja sela, opkopari pridodani I. bataljunu, digli su željezničku prugu u zrak i minirali put, a bataljun utvrđuje postav prema Čačku. Tijekom ovoga napada u potpunosti je izostala podrška teškog topništva i sovjetskih haubica, dok ostale jedinice 23. srpske udarne divizije nisu pratile napredovanje 1. jugoslavenske brigade. Srpska 9. brigada ostala je na položajima oko Vidovskog tunela tako da je prostor od tunela do rijeke Morave, a time i desno krilo I. bataljuna, ostalo potpuno otvoreno. Stoga su iz pričuve brigade uputili jedan vod jurišne satnije, kako bi barem djelomice zaštitio njezin izloženi desni bok.
Njemački protunapad uslijedio je ubrzo nakon zauzimanja sela Trbušani, no svi su njemački pokušaji ponovnog ovladavanja selom odbijeni, za što zasluga velikim dijelom pripada pridodanoj 1. bitnici topničkog odjela. Njemačke protunapade pratila je i snažna topnička podrška, uslijed koje u I. bataljunu bilježe prve ozbiljne gubitke. I na pravcu napredovanja II. bataljuna otpor njemačkih snaga nije bio ništa slabiji. U vrlo teškim borbama II. je bataljun uspio napredovati daljnjih 400 do 500 metara, no jaka topnička vatra i česti protunapadi neprijateljskih udarnih skupina zaustavili su njezin nastup te se II. bataljun utvrdio na novodosegnutim položajima. Sovjetske snage na lijevom krilu nisu uzele učešća u ovom napadu i ostale su na istim položajima. Dolaskom dana njemačke snage preusmjerile su napad na lijevog susjeda, bojnu iz sastava sovjetske 51./93. pješačke pukovnije u kojoj se osjećao znatan manjak u ljudstvu, stoga joj je iz stožera brigade zapovjeđeno da jedna streljačka satnija (četa) II. bataljuna pojača položaje ove sovjetske bojne.
>>Hrvatski legionari u borbi za Čačak, 1. dio
ahahaaa vidim nema bas puno komentara o ustasama sto su oslobadjale cacak, ahahaaaaaa