Tijekom noći 30. rujna 1918. godine, savezničke snage pod vodstvom Edmunda Allenbyja marširaju prema Damasku. Turske vlasti napuštaju grad, piše History.com.
Damask, grad koji je smješten na rijeci Baradi u današnjoj Siriji je jedan od najduže naseljenih gradova na svijetu. Gradom su stoljećima upravljali Osmanlije te je grad bio glavna baza za turske i njemačke postrojbe koje su djelovale u zoni operacija Sueskog kanala tijekom Prvoga svjetskog rata. Zapovjednik britanskih snaga u regiji bio je Allenby od sredine 1917. godine koji je uspješno vodio svoje postrojbe u kampanjama u Palestini iste godine. Na kraju je kampanje osvojen i Jeruzalem. Iako je Allenby izgubio dio svojih postrojbi zbog njemačke ofenzive na Zapadnom bojištu početkom proljeća 1918. godine, Britanci su se uspjeli oporaviti do ljeta, unatoč manjku pojačanja.
Dana 19. rujna, snage zapovjednika Allenbyja započele su napad u Palestini blizu grada Megidda, a 27. rujna njegova je konjica napala iz Palestine kroz Golansku visoravan prema Siriji - 80 kilometara od Damaska. Savezničko je napredovanje zaustavilo 1 500 turskih vojnika, međutim, tijekom kasnog popodneva 30. rujna, saveznička je vojska nastavila svoj put prema Damasku.
Te su noći turske vlasti pobjegle iz grada jer su očekivali savezničku okupaciju. Tako je prestala osmanlijska vlast u Damasku koja je trajala nekoliko stotina godina. Pod vodstvom 3. lake konjaničke brigade iz Australije, Saveznici su zauzeli grad idućeg dana te pritom zarobili oko 7 000 Turaka. Saveznike su pomogli arapski nacionalisti koje je vodio Faisal, sin Šerifa Husseina iz Meke. Od 1916. godine, Hussein i njegovi sinovi, uz svoje "kontakte" kao što je T.E. Lawrence - poznati "Lawrence od Arabije" često su davali podršku Saveznicima u njihovoj borbi protiv Osmanlija. Kada su Saveznici zauzeli Damask, arapski su strijelci pucali u zrak kako bi obilježili pad Turaka u tom gradu. Manje od mjesec dana kasnije, Turska je kapitulirala te potpisala predaju sa Saveznicima 30. listopada 1918. godine.
Iako je Allenby ostavio Faisala Husseina da vlada Damaskom, a Sirijski nacionalni kongres proglasio ga je kraljem tijekom ožujka 1920. godine - poslijeratni ugovor u Versaillesu objavio je da će Francuska vladati Sirijom, Libanonom i sjevernom Mezopotamijom. Unatoč čestim pobunama, Sirija je ostala pod francuskom opravom, čak i pod pro-njemačkom Višijevskom upravom od 1940.-1941. godine. Poslije Drugoga svjetskog rata Damask je postao glavni grad neovisne Sirije.
