DRUGI SVJETSKI RAT: KNJIGE

Savezničke oklopne postrojbe na Jugoistoku Europe u Drugome svjetskom ratu

Rat
Foto: dr. sc. Bojan Dimitrijević
1/4
18.01.2017.
u 15:31

Osnovni motiv bilo je zanimanje za vojnu tehniku i sam Drugi svjetski rat, ali i više od toga: izazov prikupljanja cijele lepeze različitih podataka s cijeloga bivšega jugoslavenskog prostora u jedinstvenu priču.

Poslije uspjeha knjige o osovinskom oklopu koja je u prestižnoj nakladi Hrvatske povijesti izdavača Despot Infinitusa izišla u javnost 2015. godine, autori su na temelju vlastitoga višegodišnjeg istraživanja pristupili izradi druge monografije koja govori o uporabi savezničkih oklopnih jedinica na istom području: bivše Jugoslavije ili Jugoistoka Europe. Bojište Jugoistoka Europe omeđili smo prostorom bivše socijalističke Jugoslavije jer su i zaraćene strane cijeli taj prostor tijekom rata u znatnoj mjeri promatrale kao jedinstven. Aneksije, okupacije pojedinih dijelova teritorija Kraljevine Jugoslavije ili stvaranje novih država, nisu remetili logiku upotrebe vojne tehnike. Po tipu bojišta, strateškoj važnosti i na činu vojnih sučeljavanja, jugoslavensko je bojište bilo sekundarno, ali ga tipologija naoružanja i način upotrebe čine neobično zanimljivim.

Foto: dr. sc. Bojan Dimitrijević

Osnovni motiv bilo je zanimanje za vojnu tehniku i sam Drugi svjetski rat, ali i više od toga: izazov prikupljanja cijele lepeze različitih podataka s cijeloga bivšega jugoslavenskog prostora u jedinstvenu priču. U toj priči koju nudimo čitatelju zastupljena je cjelina bojišta i savezničke oklopne tehnike na njemu s obiljem detalja. U poznate povijesne epizode ugradili smo rezultate naših istraživanja, u težnji da ponudimo čitljivu i dopadljivu cjelinu s mnogo novootvorenih pravaca za posebna istraživanja. Uložili smo trud da sve savezničke vojske opišemo na ujednačen način i bez ideoloških komentarara. Ova monografija kronološki se uklapa u prethodnu monografiju o osovinskim oklopnim jedinicama u istom razdoblju, koju su napisali isti autori, i obje knjige čine jednu cjelinu. Fotografije u ovoj knjizi, njih čak 357, prikupljane su dugo i na raznim stranama bivšega jugoslavenskog prostora; često uz znatne istraživačke ili financijske napore.

Foto: dr. sc. Bojan Dimitrijević

U ovoj knjizi objavljen fotografski materijal samo je dio iz opsežne građe nejednake tehničke kvalitete koju smo prikupili. Svjesni vrijednosti fotografija kao povijesnog dokumenta, pokušali smo napraviti reprezentativan izbor, ali i pokazati novitete, što je u biti i želja čitatelja.

Iako je po tipu bojišta, strateškoj važnosti i načinu vojnih sučeljavanja, jugoistočno europsko (jugoslavensko) bojište od 1941. do 1945. bilo sekundarno, upotreba oklopne tehnike čini ga neobično zanimljivim, prije svega zbog velikog broja zaraćenih vojski, šarolike tipologije i specifi čnog načina uporabe. Uporaba i iskustva jedinica bornih kola Jugoslavenske vojske oslikavali su ukupan učinak vojske Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu 1941. godine. Dio je pružio herojski otpor, dio je ostao neaktivan, a dio je zarobljen bez borbe iz mnoštva razloga. Nerazmjer u broju, tehničkim i borbenim mogućnostima s njemačkim snagama bio je očigledan. Gerilski nasljednik doratne Jugoslavenske vojske: Jugoslavenska vojska u Otadžbini, osim kratko, tijekom ustanka u Srbiji 1941. nije raspolagala oklopnom tehnikom. Nasuprot njima, partizanski pokret (Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije) svoje je oklopne – tenkovske jedinice stvarao na različite načine gotovo od samoga početka djelovanja 1941. godine Te su jedinice zbog toga bile raznoliko opremljene, upotrebljavane i organizirane. Tipologiju tenkova s kojima su formirane partizanske oklopne jedinice moguće je utvrditi praćenjem njemačkih (talijanskih i hrvatskih) oklopnih jedinica koje su bile angažirane na teritoriju okupirane Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskog rata, jer su one i bile glavni izvor odakle se crpila partizanska oklopna tehnika.

Foto: dr. sc. Bojan Dimitrijević

Gerilski uvjeti, ali i prilično niska razina tehničke kulture jugoslavenskih partizana vidljivi su tijekom cijeloga rata. Nedostatak tehničke kulture i nerazumijevanje uporabe tenkova prouzročili su partizanskim snagama probleme tijekom cijelog rata u korištenju oklopnih snaga. Kraj Drugoga svjetskog rata zatekao je partizansku Jugoslavensku armiju s dvjema tenkovskim brigadama, od kojih su za jednu program obuke, naoružanje i tehniku dali Britanci, a za drugu Sovjeti.Uočljivo je da su se dvije tenkovske brigade razlikovale po organizaciji. Prva tenkovska prilagođavala je britansku organizaciju tijekom djelovanja, često mijenjajući unutrašnju formu prema tipu borbenih akcija. Druga tenkovska, naprotiv, zadržala je sovjetsku organizaciju, a jedino je partijska organizacija predstavljala specifi čnost. Prva je imala veći broj oklopnih automobila, protutenkovske topove i inženjerijsku bojnu. Druga je imala u svom sastavu motopješadijsku bojnu, svega nekoliko oklopnih automobila i nije raspolagala protutenkovskim naoružanjem. Manje partizanske oklopne jedinice, formirane na terenu od zaplijenjene tehnike, imale su potpuno drukčiji način uporabe i organiziranja. Sve ove jedinice predstavljalesu spoj različitih rješenja. Zanimljivo je da su tenkovske brigade korištene kao manje cjeline i da nijednom nisu upotrijebljene u cijelosti, kao brigade, do kraja rata.

Prva tenkovska brigada sudjelovala je u svim većim borbama na bojištima u Hercegovini, Dalmaciji i Lici, na Kvarneru te u Primorskoj, Krasu i Trstu 1944. do 1945. godine. Ona je bila značajna podrška partizanskim snagama, a često i osnova njihova napredovanja. Predstavljala je udarnu snagu Titove armije borbama za Trst i faktički je bila u službi brzog napredovanja u dijelovima Slovenije koji su se dotada nalazili pod talijanskom upravom, a potom pripojeni Jugoslaviji. Prva tenkovska bila je i osnova oklopnog roda u vrijeme neposredno poslije rata jer su njeni kadrovi imali značajno borbeno i tehničko iskustvo potrebno za formiranje novih jedinica i ovladavanje velikom količinom plijena od poraženog protivnika. Sovjetske oklopne, mehanizirane i motorizirane snage bile su veoma kratko na području Jugoslavije 1944. do 1945. godine, ali je njihova uloga bila presudna za ishod rata, barem što se Srbije tiče. Pojavivši se iz Bugarske i Rumunjske ove jedinice slomile su ad hoc organiziranu njemačku obranu na istočnim granicama Jugoslavije, od sjevera Banata do jugoistočne Srbije, i u naletu, zajedno s jugoslavenskim partizanskim snagama, osvojile Beograd. Na ovaj način sovjetski tenkovi odigrali su izvanrednu političku ulogu na tom dijelu bojišta. Sovjetske snage povukle su se poslije toga na bojište u Mađarskoj pa se njihovi tenkovi pojavljuju samo u nekoliko kasnijih ratnih epizoda u Bačkoj ili Baranji. Njihove oklopne snage bile su višestruko brojno i tehnički nadmoćnije od njemačkih oklopnih snaga u Srbiji, tako da su Nijemci pružali adekvatan otpor samo protuoklopnim topništvom.

U ponovnom dolasku bugarske vojske u Jugoslaviju pod okriljem Sovjetske armije u jesen 1944. njene jedinice korištene su u borbama na jugu Srbije i dijelu Kosova i Metohije. Ove snage imale su njemačku tehniku, ali su pretrpjele značajne gubitke u početnoj fazi sukoba s Hitlerovim snagama. Britanske (i novozelandske) snage također su kratkotrajno boravile na jugoslavenskom bojištu, ali je i njihov angažman, osim vojnoga, imao velik politički značaj. One su bile angažirane na obodu jugoslavenskih (točnije, slovenskih etničkih) teritorija i svojom nazočnošću i akcijama zaustavile su partizansko anektiranje pojedinih dijelova Italije i Austrije sa slovenskim stanovništvom. One su također omogućile da dio njemačkih ili nacionalnih protukomunističkih snaga izbjegne likvidaciju od strane partizanske armije. Po tipologiji britanske oklopne snage također su bile superiornije od njemačkih snaga, ali osim u nekoliko izdvojenih incidenata 2. svibnja 1945. nije ni dolazilo do njihova sučeljavanja. Konačno, treba istaknuti da je u pojedinim fazama i bitkama tijekom rata, kakve su Travanjski rat 1941., Beogradska ili Tršćanska operacija 1944. do 1945., masovnije korištena oklopna tehnika bila u izravnoj funkciji ostvarivanja vojno-političkih ciljeva ratujućih strana.

Knjigu možete naručiti OVDJE.

Komentara 1

PI
Pikador
21:47 19.01.2017.

Kamo ban Jelačić jaše ?? ****************** Na autentičnoj foto vidi se da je u originalu ban Jelčić bio okrenut na sjever mačem prema Budimpešti. Tko ga je okrenuo prema južnoj Hrvatskoj Istri , Rijeci ili možda Dalmaciji ili Hercegovini ?.?. Jeli to slučajan simbol ili nespretan navještaj budućih podjela u Hrvata ??

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije