Nakon neuspješnih akcija deblokade Sarajeva u 1992. godini, zapovjedništvo 1. korpusa odlučuje se na stabiliziranje kakve-takve veze grada sa slobodnim područjima preko Hrasnice, Igmana i Bjelašnice. Postalo je jasno da će se morati tražiti altemativna komunikacija grada i ostatka slobodnoga područja. Još jedan događaj ubrzao je ovakve planove. Naime, 8. siječnja 1992. godine na putu od zračne luke „Butmir" do grada, u Kasindolskoj ulici koja se nalazi između Neđarića i Ilidže, ubijen je od strane srpskih snaga u transporteru UNPROFOR-a potpredsjednik Vlade BiH Hakija Turajlić. Stoga se hitno pristupilo prokopavanju sarajevskog tunela ispod piste zračne luke koji će povezati Dobrinju i Butmir, tj. grad sa slobodnim područjem. Radovi su počeli 29. siječnja, a završeni 30. srpnja 1993. kada je tunel probijen. Tunel su projektirali inženjeri Nedžad Branković i Fadil Šero. Sve do kraja opsade sarajevski je tunel bio jedina veza Sarajeva s ostatkom svijeta. Kroz njega su u grad ulazili vojnici, oružje, strjeljivo, hrana i lijekovi.
Sredinom ožujka 1993. godine operativna grupa iz Visokog prelazi u sastav 3. korpusa Armije BiH sa sjedištem u Zenici. Na vanjskom obruču Sarajeva između snaga Armije BiH iz Visokog i Pazarića i snaga HVO-a iz Kiseljaka i Kreševa vlada očito nepovjerenje, a ubrzo počinje i bošnjačko-hrvatski sukob u središnjoj Bosni. U proljeće 1993. godine nakon srpske ofenzive na Goražde prekinuta je veza Goražda sa slobodnim područjima srpskim zauzimanjem prijevoja Grebak. U isto vrijeme srpske snage zauzirnaju Ravni Nabožić, bitnu kotu kod Visokog. Također, srpske snage nastavljaju napade na jahorinsko-treskavičkom pravcu. Armija je BiH 30. svibnja 1992. izvršila napad iz grada na plato Trebevića, ali je napad bio neuspješan s velikim gubitcima. Situacija se dodatno usložnjavala za branitelje Sarajeva nakon otvorenoga sukoba s HVO-om u središnjoj Bosni te očekivane ofenzive srpskih snaga na općinu Trnovo. Dana 8. lipnja 1993. na čelo Armije BiH postavljen je general Rasim Delić umjesto dotadašnjega zapovjednika Armije BiH generala Sefera Halilovića koji je bio načelnik Vrhovnoga zapovjedništva Armije BiH. U ljeto 1993. godine počinje velika srpska ofenziva na Trnovo, Bjelašnicu i Igman. Zauzimanjem Igmana i Hrasnice srpske bi snage zatvorile dvostruki obruč oko Sarajeva (vidjeti kartu vanjskoga i unutrašnjega prstena opsade). Srpske snage vrše snažan napad i na sam grad na pravcu Žuči, Mijatovića kose te Stupa. Dana 12. lipnja 1993. na Mijatovića kosi gine zapovjednik Safet Isović, a samo pet dan kasnije, 17. lipnja 1993., gine i legendarni zapovjednik Safet Zajko. Dana 27. srpnja 1993. život će izgubiti u borbama za Golo brdo na Žuči veliki borac i zapovjednik Enver Šehović. U samo mjesec i pol dana Sarajevo je izgubilo tri sposobna i hrabra zapovjednika.
Dana 11. srpnja 1993. srpske snage zauzimaju prijevoj Rogoj, naselje Delijaš na Jahorini te je time obrana Trnova izgubila svaki smisao. Nakon prodora srpskih snaga na šire područje Bjelašnice i zauzimanja sela Ledići, Dujmovići i Dejčiči, snage Armije BiH ustrojavaju novu crtu obrane pravcem Strajišta- Poskok - Runjeva glava - Bukovača. Dana 17. srpnja 1993. godine srpske snage zauzimaju važnu kotu na Igmanu, Golo brdo. Narednoga dana, srpske su snage zauzele i zapalile selo Rakitnicu. Dana 1. kolovoza 1993., helikopterskim desantom na vrh Bjelašnice, srpske su snage ovladale ovom planinom. Iako je dva dana prije probijen sarajevski tunel te je kroz njega obrani Igmana upućeno pojačanje iz grada u razini jednoga bataljona, 2. kolovoza 1993. obrana se Igmana zapravo raspala.
Tada "na scenu" stupa politika. Budući da su u tom trenutku vođeni mirovni pregovori u Ženevi, Alija je Izetbegović ispred bosanskohercegovačke strane 2. kolovoza napustio pregovore te uvjetovao daIji nastavak pregovora prekidom srpske ofenzive. Radovan je Karadžić ispred srpske strane 5. kolovoza 1993. pristao strateške točke na Igmanu i Bjelašnici prepustiti nadzoru UNPROFOR-a. Tako je okončana najjača srpska ofenziva na Sarajevo kojomje osobno zapovijedao optuženik za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, general Ratko Mladić. Crte obrane u narednom su razdoblju stabilizirane te se pristupilo oštrijem načinu uvodenja discipline u jedinice 1. korpusa Armije BiH. Za početak je ugašena operativna grupa Igman te su s igmanskog platoa odstranjeni kriminalni elementi unutar Armije BiH. Točnije, na Igmanu su u ovom razdoblju razbijene snage Jusufa Prazine koji je maltretirao pripadnike Armije BiH. Tom je prilikom poginuo Samir Kafedžić - Kruško. Takoder, unutar obruča vojne i policijske snage obračunale su se s kriminalnim elementima 10. brdske brigade. Tom je prilikom likvidiran i njezin zapovjednik Mušan Topalović - Caco.
Nastavak teksta (feljtona) čitajte na stranicama Vojne povijesti.
Svi su izgubili a najviše oni , koji su izgubili svoje najmilije !